svasta pomalo

Evo da vidite kako se treba ponasat u restoranu....sretno....

Znali su se 6 mjeseci i prije nego sto su prohodali posvadjalli se,,i poslije te svadje zblizili su se jos vise.
Jednog dana doshla je i rekla da je bollesna i da ima bolest srca...
U tom trenutku je zagrlio i poceo plakati.
Ubrzo,,kada je trebala ici na operaciju na aerodromu,,kada je treballa uci,,nije joj rekao ni CAO !!
Poslije operacije nije qa vidjella...
Pitala j emammu gdje je on ?!
Majka je cudno poqledalla i upitalla :

'' ZAR NE ZNAS KO TI JE SRCE DAO ...?"

Jos 1 poraz i ponovo pljuska zivota u sred lica. Pognuvsi glavu odlazim,al ipak ostajem tu,u tom bijednom malom gradu. Ponovo sam okrenula neispisanu stranicu zivota i stavila tocku na nesto cega nije bilo. Listam svoj zivot,a oci me vec peku od monotone bijeline,i vicem,i placem,i zovem...ali koga? Tebe? Oni koji su mi potrebni nalaze se u tudjim zivotima,a to je najgore. I oni koji ce doci bit ce vec necije ispisane stranice zivota. A moje??? Moje ce stranice ostati bijele i ciste,s tockom na kraju necega cega nije bilo. Stranice moga zivota kao latice cvijeta.

napisat cu opet stih
jos jedan
i reci cu opet
vikat cu
jecat cu
iscijedit cu bol
a sutra
idem dalje
Pisat cu jos samo veceras.
zadnji put cu spomenuti rijec " ljubav "
onda cu zaspat
uz malo placa
uz malo smjeha
a stihovi ce me salijevati
i dalje
trazit cu mir
jer ga nemam
jer ga nikad i nisam imala
a place mi se sad
neoprostivo mi se place
zbog tebe
ali necu okaljati svoj ponos
okrenut cu se i otici
i zamrziti tvoje lice
i progurati poraz
kazniti te
opet ces biti tu
znam
i nece mi dati mira
stope ces mi brisati
da ne ostane trag
i da izgubis sjecanje na mene
ponovit ces
da sam samo lutka
koja place umjetne suze
to si mi ti pokazao
pusti me da odem
ja ti i netrebam
neziva bica sluze nicemu
nocas cu biti opet sama
odbjegla sama
grlit ce me zidovi
i ljubiti sjene
milovati prasina
a ja cu pisati
zadnji put
rijec  " ljubav" cu spomenuti

odavno je proslo pola noci,
a ja ne spavam,
cekam,
kad ce konacno jutro doci...
ovo jutro donijet ce mi spas,
ovog jutra cut cu tvoj glas...
ne mogu ti opisati koliko mi je to potrebno,
koliko mi je da te cujem vazno...

moras cuti koliko te moje srce voli,
koliko za tvoju ljubav moli...
da uz tebe sam moras znati,
da te cekam nesmjes zaboraviti...
ljubavi zivim za jutro ovo
i samo cekam da mi kazes da nije gotovo...

ameli i edward su bili kao sto bi neko rekao savrsenstvo...a zbog edwardove ljubomore to se pretvorilo u pakao..a opet su se voljeli...rastali su se i kleli da je ta ljubav isparila da vise nema nicega...nakon toga ameli je otputovala u london...niko o njoj nista nije znao..6 godina je proslo od njenog odlaska..sve se promjenilo..ona se vratila u split...znala je da joj je brat sad u zagrebu i jedan dan je spremila torbe i otputovala u zagreb...tad je imala vec 20 godina...i ako se dosta promjenila njen brat je odma prepoznao...ni on se nije ozenio..tako daje ameli ostala sa njim u stanu....jedno decembarsko vece pahulje su padale toliko da je cjeli grad bio prekriven bjelinom...a ona kao da je nesto tjeralo...izasla je...vidjela je edwarda..nije se puno promjenio...upoznali su se mada su se ranije znali ali ona je izgled promjenila niko je nije mogao prepoznat a rekla mu je lazno ime....nakon sto su postali veoma bliski prijatelji..on joj je dao da procita pismo koje nikad nije bilo dostavljeno ameli"pitaju me gde si ti i frendovi mi te spominju govore kako sam najvecu gresku u zivotu napravio...molim te vrati se znam da si otisla radi ljubavi...mozda si se i udala..ali ja te zaboravio nisam...a jos te volim"..ameli nakon sto je procitala pismo pocela je plakat..a on se sjetio da je njegova frendica rodena isti dan i iste godine kao ameli a vidio je slicnost sa ameli...njegov pas je odao..poznavao je njen miris....bilo mu je cudno sto ona zna toliko o njemu a on o njoj nista...ali kad su joj isali kljucevi gdje je bio i kljuc od motora i privjesak koji je on dao ameli...sumnjao je da se vratila..pitao je kad je pocela da vozi motor...a ona je zaboravila da znas sve i rekla sa 15 godina..sad je bio siguran da je ona..ali opet istrazivao je jos malo..na kraju se odala vise nije mogla..obadvoje su plakali..a on je samo pitao"zasto mi nisi rekla da si se vratila...a sad znas da te jos volim.."   onda je nastala tisina....a ona samo je promrmljala2pa ako si me volio zasto smo se rastali"a kroz plac je dobila odgovor"zbog lazi drugi a ne zbog onog sto si mislila sto sam ti rekao.."a sad opet su sretni ona vise se ne pokusava ubit jer zna da je voli a voli i ona njega

Nista novo sve se ponovo ponavlja,nikako da te zaboravim.A kako kad si mi bio mnogo i uvjek ces ostati.Sjedim gledam TV i vidim tebe,pogled u ogledalo mi ponovo isto prikazuje.A tebe nigdje,kazu mi da sam se razocarala u ljubav,ali zasto to???Ja se nisam razocarala u ljubav.Ti si mene razocarao...Sjedim medju ova cetiri zida i mislim.Da li ce tvoj pogled ikad sresti moj,da li cemo se vidjeti,pozdraviti a kamo li stati i razgovarati.Kao prijatelji,prijatelji iz djetinjstva i da se oboje prisjetimo sto smo bili jedno drugom.Eh kako je bilo!!!Da li ces ti meni ikad objasnit neke svoje izjave i postupke.Ne znam...Kao ni mnogo sto....A i da li cu ikad dobiti odgovor ni to ne znam!!!To mozda donesu godine.A koliko mi ih je jos preostalo????Ne znam....Ali znam da ce mi svaka godina bez tebe trajati kao vjecnost.Vrati mi se da godine zajedno provodimo,da se radujemo i tugujemo!!!!Zar to nije bolje????

Djacka Molitva
Oce Nas koji si za katedrom sveta je hemijska,
 da dobre volje dodjes na cas, ili da uopste ne dodjes.
 Oprosti nam sve neopravdane nase, kao sto mi zaboravljmo gradivo vase i ne izvodi nas na tablu vec nas ostavi na mestu nasem. Amin!
 P. S.Knjiga je svetinj a svetinja se nedira.

Bila sam dijete a opet odrasla zena.
Bila sam poput sestre a opet ona koja ga je voljela.
Pitam se jeste li voljeli nekoga ljubavlju odrasle zene,naivne djevojcice,iskrene prijateljice,tihe ljubavnice?
Ja jesam,ne jedan dan,ne mjesec ni godinu vec dugih 12 godina.
Ugledala sam ga svojim djecijim ocima i shvatila da postoji ljubav na prvi pogled.
Nisam znala sto me ceka.
smjeh,suze il sreca?
Te zelene oci postale su mi san svake noci,svaki sam dan cekala hoce li doci?
Trudila sam se biti najbolja prijateljica i uspjevala sam bila sam njegova Kraljica.
Ona koja je cuvala najlude tajne,znala sve njegove snove,sve zelje i strahove.
A ja sam ga svakim danom sve vise voljela.
Bio je djete a opet odrastao muskarac.
Toliko sam vjerovala u njega,mislila da me voli.
I volio me kao jedinu sestru.
Odrastao je uz djeda i baku koji su bili sve sto je imao.Kada sam dosla ,davajuci mu prijateljsku ljubav,savjete,pomoc,obje ruke kad god padne
postala sam mu obitelj,ljubav ali ne ona koja sam htjela biti voljena i jedina.
Cesto je mjenjao cure,neke su mi bile prijateljice,neke nikad nisam sretala,neke su bile drage,neke sam mrzila ali niti jedna od njih bezbroj nije trajala.Svaka je samo onako jadno prolazna.Svakim danom sam odrastala,sve vise ga voljela,postajala ozbiljnija.Priznati ljubav nisam naucila.Bila sam njegov ponos,pametna"sekica",pristojna curica,dobra ucenica i sportasica.Njegovi prijatelji su me voljeli jer sam bila tako posebna.Zajedno smo se smijali svim onim prolaznima,odbacenima i odmah zaboravljenima.A nikad nije ni slutio koliko sam puta pozeljela biti bar jedna od tih prolaznih al samo da budem.
Prolazili dani,godine a moje prijateljice sve umornije od mog cekanja,plakanja i gledanja kako se ljubi s drugima a onda komentiranja pa nije ti losa braco,slatkica je.
Moj mobitel priznao mu je koliko ga volim dok sam ja odgovarala pred plocom a mobitel ostavila najboljoj prijateljici da mi ga cuva.Bas na moj rodjendan.
Nije nazvao,nije odgovorio,ispred skole nije cekao.samo sam slusala:eto vidis nije te zavrijedio,oprosti ali zivot ti se zbog njega promjenio.Nije se javljao danima,nije me podigao u zrak i vrtio,nije mi rekao sreco Sretan ti rodjendan,voli te braco,nije se pojavio dugo,predugo.Sjedila sam ispred skole,bez prijatelja,njegovog osmjeha i zezanja.Sjedila i kajala se sto mu nisam sama priznala i da budem iskrena to si jos ni danas nisam oprostila.Kad sam najmanje ocekivala srela sam ga,bez sjaja u ocima i prelijepog osmjeha,prisao je i poceo pricat:ej di si?kako si?sta radis?Bila bih sretnija da je dosao i ubio me,rekao mi kucko lazljiva nikad me nisi kao brata voljela ali nije.Postala sam poznanica,cak ni prijateljica.Da sam bar tada shvatila i nekim drugim putem krenula!Ja sam se jos vise trudila,sve sto sam znala da zeli kupovala mu,svaku koju je zelio imati namjestala mu,trudila se biti mu zlatna ribica samo da se vratim bar da budem opet kao sekica.I jesam,uspjela sam.Opet sam bila najbolja,opet najdraza a izjava o mojoj ljubavi kao da se nikada nije ni napisala.Svaka moja prijateljica imala je nekoga,bar je mjesec dana bila voljena a ja sam 9 godina patila.Nisam znala kako je kad te netko zagrli,pojubi,dodirne.znala sam samo kako voljeti i to najbolje skrivati.Jednog dana sam odlucila sve prekinuti i svakom bicu svoju ljubav priznati.Kuci su svi poludjeli,sve mi zabranili,svaki dan me kontrolirli.ali sta su oni bili za mene i moju ljubav??Nista,samo ljudi koji ne znaju iskreno voljeti.zaboravila sam da postoje.Oni su me izdali,ni u jednom trenu me nisu podrzali.Vise se nisam trudila da budem najbolja,da budem obiteljska slatkica,najmlada dobra curica.Mrzila sam ih,skolu,svoj razred,prijatelje.Htjela sam njegovu obitelj,njegove prijatelje,htjela sam njegov zivot umjesto svog.Cekala sam ga satima,prosao je cijeli dan,noc,jutro,popodne cinilo se kao vjecnost.Sjecam se njegova baka se spustila u prizemlje zgrade:Jeste li poludjeli,ti ovdje cijeli dan i noc a on ispred zgrade ne klupi!Otvorila sam vrata zgrade i stala na vrh stepenica prisao je i stao kraj zadnje.Nikad prije nisam vidjela suze u tim zelenim ocima.Ej,ne mogu zivjeti a da ti ne priznam koliko te volim i koliko sam te voljela svih ovih godina.Nasmijao se,prisao mi i uhvati me za ruku,dodi,sjedi kraj mene.Lagala si me znas?Volim te braco.Nasmijala sam se,bila sam djete kad sam te srela,bila bi to djecija ljubav ne bi uspjeli a to nisam htjela,onda sam shvatila da imas toliko onih u prolazu to nisam mogla zamisliti da budem,uvjek si me ucio da budem ponosna,pametna,da ne budem nicija lutkica.Nasmijao se.Znas braco rekla sam smijuci se ovako mozemo pricati satima daj da skratimo muke pa mi reci mozes li me voljet,mogu li biti ja i samo ja u tvom zivotu?Sutio je,gledao je u pod,mogla sam cuti kako dise ,cinilo se kao da je vjecnost prosla kad mi je rekao:Mlada si,nisi nista prosla,samo trening,skola,poludjet ces za koju godinu i ostavit ces me.Znas da si mi sve na svijetu,daj mi vremena.Vremena?Dala sam ti 9 god.Bili smo djeca,nisam znao.Sjecam se da sam ga jos samo jednom za ruku primila i tiho izgovorila:Ako te ikada netko bude volio bar malo poput mene zivjet cu mirno jer cu znati da imas nekoga tko te voli i usrecuje a tvoja sreca mi je najvaznija.Dala sam mu narukvicu bijelog zlata koju sam imala od kad sam se rodila,tiho sam rekla:Neka te sjeca koliko sam te voljela.Okrenula se i otisla.Kao da sam si zivot za sve vremena olaksala.Sljedeci dan je zvao,molio,objasnjavao...ja nisam htjela razumjeti,sad sam se htjela namjerno inatiti,da vidi sta znaci zbog ljubavi patiti.Godinu dana je molio svaki dan,da krenemo ponovo kao par.A ja?Uzivala sam da me moli,ponizavala ga,ismijavala ga,na njemu iskaljavala sve one zabrane koje sam imala od obitelji radi ljubavi prema njemu,a opet kad bih dosla doma plakala sto sam tako tvrdoglava.Tesko bi netko to mogao shvatiti,bila sam cura koja je htijela patnju vratiti.A uostalom on me ucio da nikada ne dopustim da postanem igracka,sad me volis,sad ne.sad mi se javis,godinu dana ne...Moj zivot je izgledao poput pakla,kuci su me zbog njega izludivali,njega zbog svog ponosa nisam htjela.Nisam vise mogla izdrzati sve zabrane,sve svade,sva optuzivanja bez razloga i jedno jutro sam jednostavno odlucila odlazim.Ispisala sam se iz skole,napustila trening,prijatelje,obitelj,sve.Otisla sam 900 km dalje gdje nikoga ne poznajem,gdje me nista ne njega ne posjeca, nema laznih optuzba.Zivjela sam iz dana u dan,misleci biti ce bolje,zaboravit cu ga,neka pati malo zbog mene pa cu se vratiti,moram mu pokazati kako je meni bilo tolike godine.Godinu i 6 mj.nisam nikoga nazvala,zivjela sam u sestrinom stanu,drugoj drzavi,drugom gradu.Prvih dana bilo mi je dobro,privikavanje na grad,ljude,novi dom,samacki zivot,skolu,prijatelje,bilo je lijepo neko vrijeme...A onda griznja savjesti,kako je?sto radi?je li sretan?Ima li nekoga koga voli?Misli li na mene?Brojala sam dane da mi zavrsi skola i da se vratim.Ipak kuci ce mi biti najbolje,u svom gradu najlijepse,on ce mi se vratiti i sve ce biti kao sto sam zeljela prije.Grad,ljudi,Prijatelji sve je bilo isto kao da nikada nisam niti otisla.Isti dan potrazila sam ga.Srela sam prijatelje i odmah ih za njega pitala.on ti je negdje okolo,ne znam nismo ga vidjeli dugo,nije u gradu,on je puko,njemu je droga pojela mozak...Svasta sam cula.Morala sam ga naci..i jesam isti dan.Njegove oci vise nisu bile onako sjajne i lijepe,nije imao djecacki osmjeh...dugo smo stajali jedno kraj drugog bez rijeci,Oprosti mi...tiho sam izgovorila gledajuci u pod,Oprosti.Zagrlio me,stisnuo me uz sebe Uvijek ces biti moja kraljica rekao je.Pomislila sam sve je uredu,ljudi pricaju gluposti. Uskoro je sjeo,uhvatio me za ruke i rekao:Idi,budi sretna u zivotu,nadam se da si me zaboravila,da si sretna.Nisam mogla vjerovati.Sta ti je jesi poludio?Ja vise nisam onaj isti,onaj koga si voljela,po cijele dane i noci sam na ulici,zivim sam,imam druge prijatelje.Koga?Htjela sam znati!Kad mi je nabrojao mislila sam da cu umrijeti,ljudi koji su bili dno dna,prodavali su drogu,zivjeli za travu,speed,kokain i tko zna sta jos.Pa nikada ih nisi volio,jesi puko,sta ces ti s njima?Gledao je u pod...dugo jako dugo.Ja mrzim tvog brat rekao je.Molim,nisam mogla vjerovati!Kad si otisla on mi je radio scene,krivio mene,rekao da nikada vise neces doc.Mislila sam da umirem.Zasto uvijek meni?Sa svojim bratom do dana danasnjeg nisam progovorila ni rijeci.I najvjerovatnije nikad ni necu.Ljubav nije prestala ni tada i dalje sam ga ludo voljela i uporno za sve sebe krivila.On je postajao sve gori,a ja sam se trudila da mu budem blizu pa sam se druzila sa istim drustvom samo da doznam gdje je?S kim?I sto radi?Proslo je 12 godina kad sam ja odlucila da bih mogla s drugim probati.Nije islo,nisam mogla a da ne mislim na njega koliko god da sam se trudila.I onda jednog dana...Cijeli grad prica dobio je puno godina koje ce provesti iza resetaka...Mislila sam da cu umrijeti,pitala sam se gdje je decko kojeg sam davno upoznala,gdje je ona maza?Gdje je onaj u kojeg sam se zaljubila.Dosao je do dna ja tamo nisam mogla za njim.U to vrijeme upoznala sam decka koji me toliko podsjecao na njega,njegove oci,glas,njegove sale,toliko toga.bio mu je i prijatelj,mislila sam da necu uspjeti,nije fer u drugom njega traziti.prolazili su dani ja sam se navikavala,zavoljela ga.Nisam ni pomislila sto cu doznati kad mi je jedan dan zazvonio mobitel.Prijateljica me zvala:Ej sreco izasao ti je van!Ostala sam bez rijeci...Moj decko je stajao iza mene i pitao me:ljube sta je bilo?Tiho sam rekla:Izasao je!Nikad necu zaboraviti taj pogled,to pitanje:Hoces li me sada ostaviti zbog njega?Bilo je to najgore pitanje koje mi je netko postavio.Naravno da necu rekla sam.I nisam.On je izasao,nije mi bilo lako,pokusao je pricati,miriti se ali nisam popustila.Naucila sam kako je kad nekog povrijedis i nisam htjela to ponovno uciniti.

I dosao je i taj prelijepi dan August, 05 August 1984. Rodila se mala uspomena. Ali sa srecom dode i tuga. Dalila je svaki dan postajala sve slabija i slabija. Porodaj je bio vrlo naporan i Dalila prelijpa djevojka je bila iscrpljena. Znala je da joj nema spasa, da je sudbina takva da ostavi svoju malu uspomenu i da nastavi drugim putem. Nije htijela da je ovo malo prelijepo bice crnih ociju, ociju Faruka, pogleda Farukovog zaboravi i napisala je jedno oprostajno pismo. Rekla mi je ?ovo pismo daj mojoj maloj Emini, kada navrsi 19 godina, toliko je meni bilo kada sam je dovela na ovaj svijet. Hocu da zna da je mama voli i nikada je zaboraviti nece?
I tada mi nena drhtavim rukama mi dade sivu kovertu. Prica je zaista stvarna, prica je o mojoj prelijepoj Dalili, koju nikada nisam upoznala, o kojoj tugujem od kada znam za sebe. I sada evo imam u rukama moju malu uspomenu o mojoj Dalili, kako otvoriti, kako se vratiti 19 godina unazad, kada je ona bila kao ja, kada je ona voljela izgubila, opet voljela i onda nestala. Evo sta mi je moja Dalila napisala, prije nego sto je nestala zauvjek iz moga zivota ali zauvjek zivi u mom srcu, i srcima onih koji su je upoznali:

Draga moja Emina!
Svi su me ostavili samo tebe imam, ali moram da te sada napustim, sada kada ti mene trebas, nadam se da mi mozes oprostiti jedan dan. Sigurna sam da si saznala od nene zasto sam te morala napustiti.
Ja sam jednom iskreno i strasno voljela i zato si ti nastala, i da mogu dala bih jos 100 zivota samo da te vidim. Ali znam da si prelijepo bice, pa tvoj je otac bio, sjecati cu je tvojih crnih ociju zavujek, i upamti da te nikada zaboravila nisam niti cu.
Znaj da tebe mala moja Emina volim najvise na svijetu, volim te dok zivim, volim te dok umirem.
Zauvjek tvoja,
Mama Dalila!!!

I sada mirno lezi tamo u toj daljini pod crnom zemljom i razasutim ruzama. Znam da je Faruk volio svim srcem, i ja je istom mjerom volim. Nikada necu prestati da tugujem, a ni da se radujem jer je ona tako htijela. Moja prelijepa Dalila nikada umrijeti nece, moje je crne oci nikada zaboraviti nemogu niti smiju.

Bio je utorak, Suncan dan, nad gradom su visile slike ruzne, htio si vinom da utesis dusu, zasto su prve ljubavi tuzne... Osetio si tada nesto toplo, pomislio si to je ono sto ti treba jedan kaputic zute boje i jedan komad plavog neba. Rekli su ti da sam osmakinja, uredan zivot,
knjige, a ne sminka i rekli su ti " ma pusti je ortak" nije za tebe uobrazena klinka. Tog
si me dana pratio do kuce a ja sam ti pricala skolske probleme, posao si da me poljubis ali su te sprijecile moje knjige. Pomislio si da nemam pojma, shvatio si da nece biti lako, ali mali moj
nisam ja budala i poces to da dokazujem polahko. A druga
strana bajke o nama, pise o ljubavi velikoj do neba u rana
jutra i hladne noci, znala sam mali sta ti treba. Umela sam da te ljubim dugo, htla sam
sa tobom ispod duge i imala sam 14 godina i plave oci prepune tuge. Znam sve je bilo tako lijepo, sa mnom su
dani sto zivot znace crvenu traku u smedzoj kosi a tuzan pogled, voleo si sve jace. Jos
jedan utorak u mjesecu mlad
sto umornim zrakom luta gde
li sam sada, Dali te volim, pitao si se bezbroj putai cekao si me ispred kuce uz vetar i prve pahulje isao ulicom desno do parka do te proklete osnovne skole tesko sam cutala i gledala u prazno nisu pomagale fraze.
Nikakve ko zna mozda sam bila tuzna jer takve su sve osmakinje neznam zasto si me primetio jer nisam bila posebno lijepa ni ime moje nisi volio al sta ces, kazu: LJUBAV JE SLEPA.
Nisam se bojala ni vetra ni
mraka voljela sam sa tobom
setnje duge, nikad ti nisam rekla " VOLIM TE " jer sam
se beskrajno plasila tuge.
Sanjala sam buducnost u Ameriku to mi je kazem zivotni san a ti ko pravi BALKANAC zaboravio moj 15 rodzendan, sad cutim i gledam u prazno kad me pitas zasto sam tuzna ponosno ti kazem:
" IZVINI, DALI SE ZNAMO?"

Ludo je zaželjeti da se vrate stari dani. I kada dođe novo ljeto...neće biti kao lani...dok vrijeme ne izliječi stare rane, do skorog susreta brojim teške i spore dane...vidjet ću...što donosi novi dan...možda novu ljubav, iluziju, san...i dok spusti se noć, duša žalosno misao krije: bilo je lijepo ali trajalo nije...

Moje srce je...

Voljelo i bilo voljeno...

Kajalo se...

Davalo i uzimalo...

Bilo sretno i gubilo...

Ostavljalo i bilo ostavljeno...

Ali nikad ovako zaljubljeno!

Prica o djevojcici koja je samo zeljela malo ljubavi ali sve sto je dobila bio je noz u srcu i vjecni oziljak...!
Mozda joj se samo cinilo…ali mozda je to bila istina,da ne moze,da ne moze zaboraviti i da ne moze nastaviti,da ne moze ispocetka.Jer je znala da vise nista nece biti isto,isto kao prije.Da vise nece biti onih dana kada su zajedno gledali sve one koncerte I uzivali jedno u drugom,smijali se…Jer jedan sekund neopreza je unistio sve!
I jednog dana je skupila hrabrosti,da se suoci sa njim,da ga pogleda poslije svega…to je uradila.Jednom prilikom nasla se blizu njega..on ju je pogledao sa tragom podsmijeha koji mu je treperio u ocima ali ona nije nista rekla,samo ga je pogledala..ali taj pogled je promjenio nesto.,Jer ga je pogledala tako hladno….i pritom taj trag podsmijeha u njegovim ocima je odjednom nestao nije mogao vjerovati da se ona promjenila,jer je mislio da ce se ona nasmijati,naprotiv…!
Ona samo hladno okrenu glavu I nastavi razgovarati sa prijateljicam I ispijati caj.Ali on,on je gledao I dalje je gledao prema njoj…shvatio je sta je izgubio I to njegovom krivnjom!Tek je sada shvatio jer je mislio da ona ne osjeca,da je sve isto kao sto je I prije bilo,ali bilo je kasno..kada je pogledao ponovo shvatio je da je nema,…I odjednom se zacu snazan vrisak iz wc-a,znao je..znao je da nesto nije u redu!Naglo je ustao sa stolice I potrcao…Otvorio je vrata zajedno sa masom koja se gurala…Vidio je najruzniju I uz to najtuzniju scenu u svom zivotu…Vidio je nju kako lezi na podu u lokvi krvi u kojoj je mogao vidjeti svoj odsjaj lica!neko mu se nadvi iznad ramena I rece :,,Vidi!"Pogledao je u ruku covjeka koji je drzao maramicu na kojoj se jedva vidjela poruka zbog tragova krvi…Pisalo je:AKO TE IKADA HLADNO POGLEDAM ZNAJ DA SAM TO NAUCILA OD TEBE!

Zakljucila sam da je mozda doslo vrijeme da vam se i ja predstavim.E ovako....Ja sam Aida imam 13 god. i sedmi sam razred....(Ja sam lijeva na ovoj slici,desna je moja prijateljica Melika ali o njoj cemo drugi put)Imam MSN a on glasi    aidich_jessica@hotmail.com    pa eto ako hocete dodajte me.....xd......

Jedna djevojčica je bila slijepa i imala je psa.Jedne noći ona je čula kako u podrumu nešto kapa.Ona je otišla u podrum i pružila ruku.Pas joj je polizao dlan i ona se vratila kući misleći da je sve u redu.Druge noći ona čuje kako jače kapa i opet sidje dole i pruži ruku i pas joj opet poliže dlan.To se ponovi i treću noć.Četvrtu noć ona sidje,pruži ruku ali joj pas ne poliže dlan.Peti dan njeni prijatelji nadju obješenog psa bez glave.To je bio njen pas i  njegova je krv kapala čitavo vrijeme...
Jedno pitanje je ostalo.Ko joj je lizao ruku??????

Jednog dana u novinama je osvanula prica da se djevojka bacila sa nebodera zbog voljenog mladica,prije smrti napisala mu je oprostajno pismo:"DVA SVJETA MI SMO,NIKAD SKUPA MOGLI BITI NISMO,KRAJ TEBE SAM SE OSJECALA KO PTICA U LETU BIO SI MI SVE NA SVIJETU.VOLJELA SAM SVAKI DIO TEBE I ZBOG TOGA PROKLINJALA SEBE,PRATILA SAM SVAKI KORAK TVOJ I PRIZELJKIVALADA SI SAMO MOJ,ALI TEBI JE VAZNIJA BILA DROGA GLEDAO SI U NJU KAO UBOGA.VOLJELA SAM OCAJ NA TVOM LICU DOK SI SVUGDJE SA SOBOM NOSIO SPRICU.KOLIKE SAM NOCI PROPLAKALA MOLECI BOGA DA TE IZBAVI IZ PAKLA TOGA.ZBOG TEBE SAM SKORO UBILA DOK TE DRUGA PRED MOJIM OCIMA LJUBILA.SVAKE NOCI U MISLIMA SU MI BILE TVOJE SMEDE OCI.HTJELA SAM TE PREBOLJETI,HTJELA SAM TE PRESTATI VOLJETI,HTJELA SAM TE ZABORAVITI POMOCU PICA,ALI SAM TE OPET OSJECALA U SVAKOM DJELU SVOG BICA.CIM SAM TE UGLEDALA:SMEDA KOSA,SMEDE OCI ZNALA SAM ZABORAVIT TE NECU MOCI.ZBOG TEBE SAM MORALA KROZ PAKAO PROCI I DO OVE TACKE DOCI.BIO SI MI LJUBAV PRVA,A JA ZA TEBE OD LJUBAVI NI MRVA.NOSILA SAM TE U KRVI A SAD CE NJOM DA SE HRANE CRVI.KAD SE VRATE LASTAVICA JATA VISE NECE BITI MOJIH RUKU DA SE SMJESTE OKO TVOGA VRATA.MOLIM TE SVATI SVU SRECU ZELIM TI JA,ALI NE ZELIM VISE SAMA CEKATI SUMORNE ZORE,OVO JE JEDINI IZLAZ IZ OVE NOCNE MORE.ZNAJ DA TE NE KRIVIM NI ZA STO VOLJELA SAM TE TI MENE NISI I TO JE TO.SAMO TE JEDNO MOLIM POVREMENO MI DONESI NA GROB JEDAN CVIJET,JER IPAK SI BIO SAV MOJ SVIJET!Nakon dva dana u novinama osvane prica:"NA GROBU DJEVOJKE NADOSE LES MRTVOG MLADICA.OBITELJ STO JE DONIJELA CVIJECE SVOJIM MRTVIM NASLA GA JE S NOZEM U PRSIMA.KAD JE DOSLA POLICIJA USTANOVILA MIR,U NJEGOVOJ RUCI NASLA JE KRVAVI PAPIR-JA SAM VOLIO TEBE AL ME OVAJ ZIVOT NEPOVRATNO SJEBE.GADIM SE SAM SEBI JER PRVU LJUBAV NISAM MOGAO PRUZIT TEBI,A VOLIO SAM TE SVJEDOK MI BOG SAD KAD TE NEMA KO DA NEMAM NIKOG SVOG.GURAO SAM TE STALNO OD SEBE JER NISAM ZELIO UNISTITI TEBE.NISAM HTIO DA PATIS,A TISUCU PUTA SAM POZELIO DA MI SE VRATIS.LJUBAV JE KUJA KOJA TE NA SVE NACINE SJEBE,LJUBAV JE ONA GUJA KOJA TE ODVOJILA OD MENE.NE ZELIM VISE BITI TUGE I BOLI ROB,JEDNA ZELJA MI JE DA S TOBOM DJELIM GROB.U ZORU KAD MI SRCE PRESTANE DA LUPA,KAD NISAMO MOGLI ZA ZIVOTA,U SMRTI CEMO BITI SKUPA.........

Reče vila bračnom paru:
- "Za uzoran brak od 35 godina, ispunit ću vam svakom po jednu želju."
- "Želim putovanje oko svijeta sa svojim najdražim mužićem",
reče žena.
Vila zamahnu svojim štapicem i abrakadabra! - dvije karte se stvoriše u njenoj ruci.
I dođe mužev red. On razmisli na trenutak i reče:
- "Dakle ovaj trenutak je vrlo romantičan, ali prilika kao ova se pruža samo jednom u životu. Dakle... žao mi je moja ljubavi, ali moja želja je da imam ženu 30 godina mlađu od sebe."
Žena je bila duboko i vidljivo razočarana, ali želja je želja!
Vila zamahnu štapićem i abrakadabra...
Odjednom muž postade star 90 godina...
Zaključak:
- Muškarci su možda 'pokvareni', ali Vile su ipak ... ŽENE!

Sedim u sobi tama se svila oko mene,dim cigre se razvio tu smo sam ja i on.I plisane mede svi zajedno nepostojim,dim je nestvaran, lutke su mrtve i ja sam mrtva.Iako pokusavam da napisem bilo sta sto nije vezano za tebe znam i sigurna sam da ce se i ova prica bez naslova na kraju pretvoriti u tebe,Ili u jedno veliko nistavilo sneg je pao, sakrio je tragove koji su nekada otkrivali moje puteve do tebe, plava ruza vise ne krasi tvoj grob. Gotovo sam sigurna da mnogo ljudi zna da je to znak,koji me vuce u zaborav ali ja nemogu zaboraviti citavu vescnost,moram se kad- tad setiti tebe,cak i onda kada sam presrecna,kao sada krivim boga sto te je uzeo, nije morao mogao ti je pomoci nije hteo.Trebalo mu je lepo,pametno bice da krasi njegov svet.Ali ti si i ovde na zemlji mnogima bio potreban,srecem tvoje drugove, skoro svi vec imaju decu,srecem i onu glupacu koja mi je ukrala bar dve godine,prokleta je mojim suzama koje su prolivene zbog tebe.Tragovi noktiju na svezoj zemlji groba ostala su,lupanje kamencica i zemlje jos me budi nocu.Padam u nesvest gubi mi se svaki trag tog ispracaja na put bez povratka,plac tvoje majke,razbijena kola,hitna pomoc,vatrogasci,sleper,i pogled vozaca slepera, njegove suze.Krv i parcici mesa razbacani po vrucem asvaltu,vatrogasceve reci ovaj je sto posto mrtav,sest sati provedene na asvaltu.U nadi da ce te izvuci zivog.Doktorev glas \"DEVOJKO NEMOZES TAMO ZABRANJEN JE ULAZ\" mrtvo iskasapljeno telo na stolu hladnog bolnockog podruma,ime na listi okacenoj o sto.Vreme smrti,beli carsav koji pada na pod, moj krik,doktorev pogled.Strah koji se siri dugim hodnkom,nasmejano lice na umrlici,mobilni koji nije dostupan,prelepe oci na slici groba,mlado lice,poznato lice, obecanja,vesti na tv,strasan udes,nezapamcen u nasem gradu,tvoje ime.IZGUBILA SAM TE. I kako mogu da kazu da sam,samo sto nema plave ruze ja zaboravila sav taj uzas,ali moram dalje.Znam da postoje andjeli verujem u to i nisam jedina koja tako misli ima nas jos,ali dve godine provedene na tvom grobu, svakog dana bezbroj prica napisanih,bezbroj reci tebi receni, nisu te digle ni price ni reci.Ostao si u toj rupi da lezis,ovo je prica bez naslova jer bi svaka rec mogla biti naslov a, ujedno je i moja poslednja prica napisana tebi.Moram da te potisnem u dubinu svog srca,i da te tu cuvam kao jedinu uspomenu koju niko nece taci.Ostaces tu gde jesi ali ja moram dalje,ne zbog sebe,ne zbog ljudi oko mene,vec zbog tebe.Naucicu da hodam po mesecu u svojim mastanjima, svaki put kada nebo bude puno zvezda dozvolicu masti da ih dotakne.Tebi za ljubav,bicu srecna imacu svoj zivot ali tebe nikada necu zaboraviti.Znam da ce jednog dana kada na to budem bila spremna biti jos jedna plava ruza na tvom grobu,sada vise nisam u stanju da ti dodjem.Plasim se da moja sreca ne narusi tvoj mir,ma gde bio gledaj me sa neba cuvaj me,i stopiraj svaku moju gresku, ako je cinim to ti je dozvoljeno.A ja cu ti sada reci slicno kao u tvojoj poruci dok si bio ziv,srescemo se nekada u nekom paralelnom svetu,tada ces me nauciti sve sto nisi stigao ovde.I tada nece biti prepreka za hod po mesecu........TO TI SADA JA OBECAVAM..................mala devojcica,ako si ikada verovao u nju.

Volim te tako lako,puno i bezuvjetno,spremna sam da se borim za tebe i tvoju ljubav,moje glavne zivotne ideale.nisam mozda suvise zrela da bih shvatila neke stvari koje se desavaju i koje mi lome srce ali ne znam zasto spremna sam da sacekam jos neko vrijeme i onda ti podarim sve ovo sto toliko dugo vremena krijem u sebi.daljina te od mene dijeli ali srce ludo ne zna za prepreke i vrijeme,ono voli svakim danom sve vise,jace i ljepse u milion duginih nijansa.volim te kao jedino bice na ovome svijetu koje to zasluzuje,koje je moj najbolji drug,prijatelj,rame za plakanje i moja jedina iskrena.....
..........LJUBAV!



               Volim te....
                      Negdje tamo u tishini.....

Jednog kisnog dana Tea je setala ulicom grada. Bila je u mantilu i cizmama, koje nisu bile takve da bi je stitile od kise. Voljela je sa seta po kisi. Uvjek je govorila da joj pomaze da odkloni svakodnevne probleme.
Tea je bila ucenica, i imala je petnaest godina. Bila je odlican dzak, dok nije srela njegove plave oci i dok jedno drugom nisu rekli "zdravo". Od tog dana su njeni vidjeli da se sa njom nesta desava. Pocela je da se sminka i oblaci suknje i haljine do tada je nisu mogli izvuci iz farmerki.
A onda je njen otac nasao Kristijanovu sliku u fijoki. Od tada nije smijela da izlazi napolje. Kada joj je kasnijo autobus, roditelji joj nisu vjerovali.
Tea je svakoga dana bila tuznija i tuznija, nije ga mogla izbaciti iz glave, jer joj se pricestio za suze. Jos se nisu ni poznavali a znali su da pripadaju jedno drugome.
Zajedno su setali po kisi, a odma bi Tea rekla "hajmo pod nase drvo". A onda bi dugo sjedili na klupi ispod drveta i pricali.
To je trajalo sest mijeseci.
Sest mijeseci sunca, ljubavi, nezaboravne ljubavi.
Onda su Teu poceli pratiti, a ona je razmisljala o samoci. Pocela je da prica Kristijanu, al je on sve najmanje od nje krio. Zatim je sjedila u svojoj sobi i pokusavala da prica sa svojom majkom, ali ona nije marila za nju. Mama je progovorila sa Teom, a Tea je rekla "cujes li kako se lijepo i tiho cuje".
Kristijan je stalno cekao na klupi ispod drveta, ali Tea nije dolazila. Nije je bilo, i kad bi neko pitao za nju, svi su cutali.
Tea se potpuno promjenila. Drugarice su joj rekle da Kristijan odlazi iz grada. On govori "tu sam nasao i izgubio srecu".
Voz je kretao u 14.00 sati. Ona se vracala iz skole, nije otisla kuci vec na stanicu. Nasla je voz koji je trebao krenuti i nasla je i njega, pune oci suza. Vidio je Teu i iskocio, cvrsto je zagrlio. Oboje su plakali. Kristijan je rekao "stacemo Tea, sta da radimo, da bi smo zivjeli srecno?". Ona ga je gledala i njegove plave oci, a suze su joj postale teget.
Cutala je i jecala.
Voz je vec krenuo "zbogom Tea, mozda cemo se nekad sresti. Ja odlazim a ti znaj da te jos uvjek volim".
Dugo je mahao, a ona je stajala i dugo mahala za vozom. Nekako je nasla put do kuce i odma je otisal u svoju sobu.
Odlucila je da se ubije. Kad su joj roditelji otisli na posao, jos je uvjek sjedila u svojoj sobi i razmisljala. Bio je Petak 13. Usla je u kupatilo i pustala toplu vodu u i usla u kadu. Pocela je histericno da se smije drzeci zivot u rukama, dok je umirala govorila je Kristijanovo ime.
Tea je polako i sigurno koracala u smrt.
Otac je usao u kupatilo i poceo je da vice "ja sam kriv za sve, za sve!". "Ja sam je ubio!". Zena ga nije razumila, ali kad je dosla pala je u nesvjest.
Dosla je hitna pomoc, ali je bilo prekasno.
U njenoj sobi su nasli pismo, pisalo je:

Petak 13

Dragi Oce

"Nemoj da se ljutis na mene. Ovo je bilo najbolje i najlakse resjenje. Nije me bolilo. Moj Kristija je otisao iz grada a ja za uvjek iz ovoga svijeta. Vi ste jos mladi. Ako budete imali kcerku, daj te joj ime Tea. Neka ima ono sve sto nisam ja imala. Neka bude srecna.
I poslije svega VOLI VAS VASA TEA".


Dan poslije Teine smrti stiglo je pismo od Kristijanovih roditelja, pisalo je:


Subota14


Draga nasa Tea

"Kristija nije vise ziv. Od kada se vratio, djelovao je nikako, izgubljeno. Bio je petak 13. Ovdje je padala kisa, nije htjeo da ponese kisobran, neznam zasto. Drug mu je rakao da se skloni sa puta zato sto su kola nailazila, Kristijan ga nije poslusao i kola su ga udarila. Na smrt nam je rekao: "Ja moram svojoj Tei, on me zove."
Dao mi je adresu da ti napisem DA TE JE PUNO VOLJEO.
Kristijanovi Roditelji

Kazu da su se voljeli mnogo....bio je od nje stariji mnogo....i kada su mu rekli da ce joj upropastiti zivot rekao je da ce je zauvijek napustiti.Molila ga je da ostane cak je i plakala samo da ne ode. On je rekao da ce joj pisati mnogo.

1.pismo-stiglo je dan dva nakon rastanka:pisao je da mu je tesko bez nje.

2.pismo-stiglo je mjesec dana nakon rastanka:pisao je da je uspio da se nasmije.

3)pismo-stiglo je godinu dana nakon rastanka:pisao je da vrijeme cini svoje i da se puno smije.

4.pismo-stiglo je pet godina nakon rastanka:pisao je da je bolje sto su se rastali ako bi ih neko vidio rekao bi da mu je ona kcerka a on njoj otac.

5.pismo-stiglo je deset godina nakon rastanka:pisao je"Ti ces mi oprostiti sto sam se ubio dva dana nakon naseg rastanka jer nisam mogao da zivim bez tebe!" Ovo pismo su ti pisali moji prijatelji da bi bolje podnijela RASTANAK

Zivjeti na ivici razuma moze svako..onda kada ti se sruse snovi..a realnost postane surova..
Dani su poceli da se smjenjuju jedan za drugim..puni neke neizvjesnosti...a ja na ivici izmedju sna i jave..da li da osjecanjima dozvolim da nadvladaju razum i prepustim se slatkim osjecanjima koji plave dusu...ili da surovu stvarnost pustim da u mojoj dusi napravi ponor bez dna...
Koliko je realno voleti bice nad bicima...andjela...pa nije realno...a ja sam volela andjela..andjela bez krila sa dusom i srcem...andjela sa najlepsim osmjehom...andjela koji ne pripada ni meni ni mojoj realnosti..
Na trenutak sam ukrala snove....nekoj mladjoj od mene...povrijedila neduzno bice..za malo slatkog greha....svesna ili ne istine koja se uselila u moj um..ali kasno...DESILO SE....
A onda jutro koje razotkriva istinu...a meni nije dobro...miris grijeha svuda oko mene...i pitanje..vjecito pitanje....i ono ali iza njega i gomila pomesanih osjecanja....koja nedaju snu na oci...
Sreca je jedino sto sve prolazi...polako blijedi i vrijeme tece nedajuci zivotu da se zaustavi....
Dobro je da je tako...zivot ide dalje i daje mi i prostor i vreme...da kazem...da napisem...NE UZIMAJTE ONO STO VAM NE PRIPADA...PUSTITE ANDJELE DA SE SA ANDJELIMA DRUZE...

VJEROVALA SAM TI....VOLJELA VISE I OD SEBE....BILA SAM SPREMNA NAPUSTITI SVE SAMO ZBOG TEBE...DALA SAM TI SVOJU LJUBAV,SEBE I MOJE SVE...A ZA UZVRAT DOBILA BOL I LAZI....
ZASTO SI TAKAV?PITALA SAM SE...
GOVORILA SAM SEBI BIT CE BOLJE...ALI ONO BOLJE DOCEKALA NISAM...
ZABAVLJALI SMO SE 3 GODINE ZAR\' TI ONE NISU ZNACILE BAS NISTA..?OPRASTALA TI SVE CAK NI MAJKA NEBI OPROSTILA ONOLIKO KOLIKO SAM JA...
KLEO SI SE DA TO NIJE ONO STO MISLIM, GOVORIO SI MI KAKO JE TO PORUKA UPUCENA KOLEGI,KAKO SAM NAIVNA I GLUPA BILA... POVJEROVALA SAM TI, I NASTAVILA DALJE.. I VJEROVALA TI I BILA VJERNA DOK SI TI NASTAVIO ZIVJETI ONIM ZIVOTOM KOJI TI ODGOVARA ZIVOTOM VARALICE I SMIJAO MI SE U LICE...
ALI JA TO NISAM SHVATALA...SVE DO JEDNE SUBOTE...KADA SI MI REKAO DA NECES IZLAZITI KAO UMORAN SI..I DA JA AKO HOCU DA IZADJEM SA FRENDICAMA DA IZADJEM NECES SE LJUTITI...NISI NI SLUTIO DA MOJ IZLAZAK SA FRENDICAMA SE NE SVODI SAMO NA IZLAZAK U GRAD..NEGO OD JEDNOG DO DRUGOG MJESTA...HM....
KAD SE SAMO SJETIM IZRAZA TVOG LICA KADA SI ME UGLEDAO...
BILO JE DOSADNO U GRADU I FRENDICA JE PREDLOZILA DA IDEMO U DISKO U SUSJEDNOM GRADU..OK...OTISLI SMO...NARUCILI SEBI PICE..I LUDOVALE...OKRENULA SAM SE I ZA STOLOM UGLEDALA TEBE KAKO SE TOPIS U POLJUPCIMA NJENIM....IMALA SAM OSJECAJ DA CU SE SRUSITI NA POD....ALI NISAM...SKUPILA SAM SNAGE I PRISLA ZA TVOJ STO....POZDRAVILA SAM SE SA TVOJIM JARANIMA...A TI ME NISI PRIMJECIVAO JER SI SE TOPIO U POLJUPCIMA,DODIRIMA NJENIM...ALI SI SE IZNENADIO KADA SAM TI PIVO ISTRESLA NA GLAVU...POGLEDAO SI ME I ZACUTAO ZNAO SI DA SAM UPRAVU....SAMO SAM SE OKRENULA I NASTAVILA DALJE....UZIVALA SAM JOS VISE...KAKO JE TO DIVAN OSJECAJ BIO...NAPOKON SLOBODNA....
PROLAZILI SU DANI...A TI SI SVAKODNEVNO MOLIO DA TI OPROSTIM...ALI NE DRAGI NEMA VISE.....ZAUVIJEK JE NESTALA ONA MALA KOJA TI OPRASTALA SVE...KOJA JE UVIJEK BILA TU KRAJ TEBE I DOBRU I U ZLU....
SADA SI PAO NA DNO...OSTAVILI TE SVI....
TI ME MOLIS DA SE VRATIM KAO PROMIJENIT CES SE..HM..KOLIKO PUTA SAM TO CULA....ALI NE DRAGI, JA SADA IMAM SVOJ ZIVOT I NE ZELIM TE U NJEMU....
BOLI ME, NEMOGU RECI DA NE....I DODJE MI NEKADA DA TI SVE OPROSTIM I PONOVO OSJETIM POLJUPCE...DODIRE...TVOJE...ALI ONDA SE SJETIM SVEGA......MA IDI DO VRAGA...
IMA DRUGIH TO SE ZNA I JA SAM SADA SRETNA MALA....KOJA TE POLAKO ZABORAVLJA....

Sve je pocelo jedne predivne letnje veceri kad su se njih dvoje sreli i pogled zaustavili jedno na drugom....Sve je pocelo te noci kada je ona ustvari shvatila da u tako malom gradu ipak postoji jedno bice koje je prijmetila tek sada....Njegove ochi su sjle nekim posebniom sjajem,nekim posebnim osvajajucim pogledom koji ju je naterao da se okrene za njim,u isto vreme kad i on za njom...Njene prijateljice su je te noci gledale cudno jer od tog momenta kada ga je srela mala mamina i tatina devojcica pretvrorila se u devojku koja zna sta zeli od zivota i od tog trenutka je pocela da razmislja o njemu ....I pocela da se zavlaci u svoj svet ljubavi u njen novi zivot u nesto sto nije ni slutila da ce ostavite oziljke na njenom licu od suza koje je proplakala.Ti letnji vecernji izlasci su je poceli zavlaciti u sve to,,,Sveke veceri bi ga srela i jedno drugom su se osmehivali  ne skidajuci pogled jedno sa drugog....Tako su prolazilli dani i noci a njih dvoje su razmisljali potajno jedno o drugom....I tako jedne noci dok je sedila za racunarom i zabavljla se na msn-u videla je da je na msn usao ....U tom trenutku joj je srce stalo nije znala sta da radi od srece...Sacekala je malo da vidi dali ce on njoj prvi pisati ,i to je i uradio....Nakon sto su se toliko slino ispisali i jedno drugom rekli istinu o onome sto osecaju on je pita za njene godine...Ona je ipak sumljala da je stariji od nje ali ne puno...Rekla mu je da ima 14 god,a on je samo poslao tuzni smajlic....Ona se iznenadi njegovom rekacijom i i upita ga : "Sta je? "On nije nista na to odg, pa ga ona pita " A koliko godina ti imas " ? On na to odg: " U oktobru punim 20 " ?....Zatim joj je rekao " Da si bar malo ti starija, ili da sam ja bar malo mladji"..." A ovako ne znam mlada si...ja sam mislo da si bar 92 godiste ..." ,,Niz njeno lice su u tom trenutku pocele liti suze ,jedna za drugom nisu stale......Rekla je da ide s obzirom na njene godine ne bih trebala biti na msn...On je Pitao " Ej jeli se neshto ljutis...Izvini ali sta ja mogu kad si tako mlada...."...Rekla je " U ljubavi nisu bitne godine" , on na to " Nisu bite kad ti budes imala 18 a ja 24..."...Znala je da od toga nema nishta ....tu noc je pukusvala da zaspe nekako i zaboravi na sve ,ali nije mogla nesto joj nije dalo....Svu tu noc je preplakala.....Ujutru joj je mama primetila da neshto nije uredu ,ali joj ona nije nista htela reci...Sledeci dan morala je da ide na more,ali joj se nije islo...navece je od njega dobila sms da joj zeli sretan put i da se lepo provede...Sto je je puno obradovalo...Ipak dobro joj je doslo da o svemu razmisli...Na moru je bila 8 dana i nijedan tre nije prestala misliti na njega...Posto je bila sa drustvom nastojla je da bude sve ok da se veseli ,ali ipak nije to uspevala uvek se je izdvajala...Zadnju noc je bila sama na plazi i o sveme pocela da dobro razmislja...Mislila je da ce ipak kad dodje da nesto bude izmedju njih i jedva je cekala taj tren kad ce ga ponovo sresti....Tih 8 dana je bilo kao 8 godina ..nije vidjala onaj njegov osmeh ni pogled....Ali dosao je i taj dan kada je morala da krene ....Kupila mu je narukvicu kada je posla...Dosla je pred mrak u taj grad U kojem se nalazio....Videla ga je te veceri i napokon se nakon nekog vremena na njenom licu video taj osmeh....Ali se nije usudila prici mu i dati tu narukvicu...Nakon dva dana skupila je snage da to ucini....Prosao je kraj nje zaustavila ga je i pozdravila se sa njim i dala mu narknicu sva je bila vesela poslije toga .....Ona mala djevojcica je opet se smejala i bila kako prie....Ali kada je sa njim stupila ponovo u kontak zahvalio joj se za naruknicu i malo su pricali o tome kako joj je bilo na moru ....Zatim ga je upitala "Sta bih bilo kad bih ja imala bar 16 godina" ? On je je rekao "Pa da imas bilo bi neshto,ali nemas" ..Rekao joj je "Pa ja cu tebe cekati"...Ali ona zna da to nije istina , zna da to nece biti za 4 godine se puno toga moze da promeni ....Ona nema srece u ljubavi u koga se je god bila zaljubila nije joj islo nesto nije odgovaralo.....I kada su se nasli njih dvoje PROBLEM SU BILE SAMO PROKLETE GODINE.......A ona svaku noc place i seca se onog prvog pogleda ...A nekad cak i joj OD TOLIKO MUKE DODJE DA bi onaj dan kada su se sreli volela da je BILO STA DRUGO URADILA NEGO NJEGA SRELA,tacnije proklinje dan kada su se sreli....Ali njega ce se uvijek secati i uvek ce ga voleti bez obzira na njegove godine.

Noc je...sjedila je u cosku sobe i gledala svoju sjenu na zidu. Tiho je plakala jer nema vise njegove sjene da je u stopu prati...
Prazni su i ovi zidovi bez njega...a bio je svugdje...
Sve se zvalo njegovim imenom.
I ona stara pepeljara na stolu, u kojoj i danas stoje ugasene cigarete sa kojima je on gusio svoje zadnje brige...
I ona mala izbocina na zidu iznad kreveta nosila je njegovo ime. Sjecala se kako je vijestim rukama pokusao zakrpiti rupe na zidu koje su godine stvorile .
Plakala je... jer nema vise tih vijestih ruku da zakrpe i njeno srce koja se slomilo na pola onog dana kada ga je nebo uzelo sebi...

Kruzila je pogledom po sobi i suznih ociju trazila nesto sto se nije zvalo kao on...zatvorila je oci...suza joj je pala na dlan...otvorila ih je polako i sa strahom iako je znala sta ce ugledati... bio je to prsten na lijevoj ruci, kojem je jos prije tri godine ime dala po njemu...
Legla je na pod...tijelo joj je drhtalo, ali ne od zime.
Tesko je opisati taj osjecaj kada drhtis od tuge i tiho places da neko ne cuje tvoje jecaje iako znas da si sam i da nema ko da ih cuje... kada ne brises ni suze sa svog lica jer vise nemas ni osjecaj da uopce padaju...
Cudna je ta bol...kad osjeca da je sve boli...a u biti samo jedna stvar...srce...koje se zamislite....zvalo njegovim imenom.
Lezala je tako bespomocno, i samo cekala da prodje bol...jer zna da ce proci...posto sve prolazi.
Nije klela nikoga za svoju nesrecu. Bila je sretna sto ga je imala u svom zivotu...i sto je od svih ljudi izabrao da bude uz nju bas...a i znala je da sreca i postoji samo u kratkim trenucima...jer se valjda i ona umori kad nekoga dugo nosi na ledjima.
Nije krivila ni Boga sto ga je uzeo sebi, jer je znala da je on oduvijek bio i suvise dobar za ovaj svijet...Samo joj je bilo tesko sto ju je ostavio samu izmedju ova cetiri zida...koja su se zvala njegovim imenom...
Utonula je u san.
Osjetila je kako je njezno miluje ruka jednog vijestog majstora, a potom ta ista ruka dize do neba.
Caroban je osjecaj za nju bio izaci iz ona cetiri zida i letiti iznad cvijetnih polja, osjetiti toplinu sunca i miris proljeca. Velicanstven je osjecaj za nju bio vidjeti djecu kako trckaraju i osjetiti njihovu radost, vidjeti parove kako se grle i osjetiti njihovu ljubav...
Probudila se sa smjeskom,iako je znala da je sve bio samo san.
Zelju za zivotom joj je vratio jedan andjeo sa vijestim rukama....koji se zamislite....zvao isto kao ON.

TO JE ONAJ KOJI TI KAZE LJEPOTICE UMJESTO SEXY...
KOJI TE ZOVE KAD SI ZAVRSILA RAZGOVOR SA NJIM...
ONAJ KOJI OSTAJE BUDAN DA VIDI KAKO TI SPAVAS...
ONAJ KOJI TE LJUBI NJEZNO I OSJECAJNO...
KOJI ZELI DA TI POKAZE SVIJET KADA SI NEDOTJERANA...
KOJI TE UZME ZA RUKU PRED SVOJIM PRIJATELJIMA...
ONAJ KOJI TE STALNO PODSJECA KOLIKO SI MU VAZNA
I KOLIKO JE SRETAN STO TE IMA..
ONAJ KOJI KAD RAZGOVARA SA PRIJATELJIMA KAZE
-TO JE ONA-!!!

Dragi Milose, znam da neces
ni citati ove redove
al' me cesto muci pitanje
kad zavrsim skitanje
budan dok cekam svitanje

Gde si ti, gde su te
odneli vetrovi
ovi stihovi, tebi pisani
ne silaze mi s pameti

Pa, Slave ti, kako si mi
evo, reko' da ti bacim koje slovo
pod nasim nebeskim
krovom bas nista novo

Kao sto znas
trazili smo promene
dobili zamene
pa sad bauljamo
kotrljamo se i prljamo u blatu

Bas kao i juce, stvarnost te tuce
pa samo gledas bulju da izvuces
ja zapalio na fax
paracin mi postao previse skucen

A BG k'o BG, nekad suza
nekad me osmeh ozari
rokam svoje
pa ponekog vikenda
palim dole do starih

Dobro su matori, sta znam
isto, svaki dan, isti san
kazu, zivot je sljaka
al nek sve od sebe dam

Caletov pogled se gubi
pali cigaru, gladi bradu
kuca nam jos nema fasadu
al' kaze, ne gubi nadu

Pita kako je meni tamo
u velikom gradu, e, tata, tata
zivim sa cimerkom u stanu
od 26 kvadrata

I rokam solo kroz zivot od blata
stvarnoscu ne baratam
ne shvatam, al' se ipak
smesim iz inata

A onda se setim da tamo
negde imam brata
preko granice ispisuje
nove zivotne stranice

A na ruci vise
nema brojanice
otudjio se od porodice
a kako ne bi i od rodbine

Nisam ga video
ni cuo ima 3-4 godine
reci, Milose
granice nisu nista drugo
do linija u atlasu
al' jesu stvarne onda kad idu
od srca ka srcu

Ti sada pruzas ruke
nekom novom nebu
nekom novom suncu
tvoj mali brat je postao MC
radi album, ide ka vrhuncu

I cesto sanja te, nazad u dane
pre i nase stare ulice
ti i ja, blejanje i smejanje
kad leti dodjes iz Nemacke

Doneses mi igracke i cokolade
pa sa Tomasketom palis do grada
ja se hvalim ispred zgrade
don'o mi brat

I sat kuca i vreme leti
al' i dalje boli kad se setim
i dalje boli kad skontam
da vise nikada neces hteti

Da zajedno pikamo "Robokapa"
na glupavom comodore-u 64ci
da mi pustas Paca po celu noc
dok ne popizde matorci

Ej, secas se kako sam se
kao mali bojao oluje
kad cujem one stare topole
da huje, strahujem
ti kazes, burazer tu je, ne brini
a meni se cini, na nas srusice se

Nisam kontao da sudbina zna
i drugacije da nam srusi sve
da srusi sne, jer ljudi odlaze
cesto bez pozdrava
cesto bez obraza
stide se svog odraza u ogledalu

Al' ja sam tvoj i ti si moj
i dalje nemam sta da dodam
covece, krv nije voda
budi joj odan

Ref.
Bar nekad seti se
bar nekad seti se
onih dana od pre
vreme protice
i vreme protice
al' secanje ostaje

Dragi Milose, lose je
znam da za tebe odavno proslo je
a proslost je ta sto grize me
iza zavese, kad sklonim oblake

Burazer od tetke, a voleo sam
te k'o da smo rodjeni
jedva cekao leto da dodjes mi
da i ja imam starijeg brata

Dobro se secam tog dana
kad sam te zadnji put sreo
leto 99, nebo prepuno ptica
prepuna glavna ulica
i ti koji guras kolica
u kolicima mezimca

Mala Mina, lepa je kao andjeo
jebote, moj se burazer
sa zenom spandjao
decu izradjao

Mic po mic, kontam
post'o sam stric
pogledi nam se srecu
niko ni reci, stojimo i cutimo

Toliko bih ti mnogo kazao
al' samo gledam
tako bih ti se bacio u zagrljaj
al' mi neka beda u srcu ne da

A taj tvoj hladan pogled me
i dan danas sece
covece, par reci rece pa ode
ja se to vece spucao
k'o stoka, solo, kuci

Pitao se po sto puta
kako to ljudi
odjednom postaju tudji
i vrteo kroz glavu sve svoje
snove od malena

Kako sam sanjao
da jednog dana mozda
zajedno odemo
na koncert Cypressa

Sanjao da jednoga dana
mozda zauvek budes tu
gde sam sanjao
a onda se probudio
i skontao da sam blesav

Kraj je price i svako
sledi svoju smernicu
P.S. poljubi cerkicu!!!

Djevojka i momak se woze na motoru.
Ona:Nemoja tako brzo voziti,smanji.
On:Ne,bas nam je dobro."
Ona:Nije nam dobro ,molim te...
On:Kazi mi da me volis
Ona:Wolim te ti to znas.."
On:Zagrli me(zagrij ga)
Ona:Skini kacigu sa moje glave i stavi je na svoju glavu ,molim te...
SLJEDECE JUTRO U NOVINAMA:Motor je imao saobracajnu nesrecu jer su otkazale kocnice.Na motoru su bile dvije osobe.Jedana je poginula,a jedna prezivjela...A prawa istina je...Momak je na pola puta shvatio da su mu otkazale kočnice,ali nije zelio da kaze djevojci.htio je da posljednji put cuje od nje rijeci wolim tee, i osjeti njen zagrljaj.Zatim joj je rekao da stavi kacigu na glavu,jer je znao da ce on poginuti.Wolio je vise od svog zivota.Sutradan je djevojka presjekla sebi vene,voljela ga je vise od svog zivota!!!

Sjedila je sama na klupici jedne skole.Oci su joj bile vlazne,a na cemu se ocitavale bore tuge,tuzne stvarnosti.Njegov lik je lebdio pred njenim ocima.Nasmijano bice bez bola,bez tuge,kao u snu.Okrenula je prvu stranicu dnevnika s zeljom da barem u mislima bude s njim,u njegovom toplom zagrljaju...Bilo je vec kraj ljeta kad su poceli izlaziti.Isli su u istu skolu samo je on bio godinu dana stariji.Kada je pocela nova skolska godina bili su stalno zajedno i nestrpljivo su cekali zvona.Sve je tako brzo prolazilo...Okrenula je trecu stranicu dnevnika gdje je pisalo:"NOVA GODINA 31.12"Sklopila je dnevnik.Te veceri trebao je doci.Minute su prolazile,ali on se nije pojavio.Uskoro je bilo pola deset.Digla se sa klupice,na kojoj je sjedila.Polazeci kuci,cula je njegov glas,objasnjenja,isprike,suze,smijeh i poljupce.Sve je opet bilo u redu,sve je zaboravila u njegovom zagrljaju,iako je znala da laze...Nije htjela pokvariti Novu Godinu.Uskoro su poceli ljetni dani,tiho je rekao "Htio bih ti nesto reci" Znam,ne trebas mi nista reci!!!Ostat cemo prijatelji!Iako je boljela ta rijec.Dugo bi u noc plakala,a kad bi ujutro ustala jastuk bi bio mokar os suza...Bio je raspust.U razgovoru s prijateljicama bi ga zaboravila,al cim bi razgovor prestao,tko zna po koji put bi okrenula svoju posljednju stranicu dnevnika koji bi je vracao u stvarnost!!!Opet je pocela skola.Vise nije bilo one Ane koja bi nasmijavala cijeli razred,postala je povucena,zatvorena...Nije bilo onih smedjih ociju koje su otkrivale nemir i veselje.Ana se ponosila,ali nije vidjela kada bi joj netko rekao da je djevojcica.Ponekad bi joj bilo drago kad bi bila u njegovom drustvu,Jednog dana svi su se skupili u hodniku.Tamo je bio i njegov razred.Anin najbolji frend lavio je rodjendan.Dobacivao je Ani:"Ana,sto je s onom smedjom djevojcicom,zar je umrla???Gdje su one vesele smedje oci???"Ona mu je prisla,njezno ga zagrlila i rekla:"Nikad nemoj zaboraviti onu smedju djevojcicu,koja je umrla...!!!"Odmaknula se da bi mu i drugi cestitali,a onda je ugledala njega...Nervozo je gasio cigaretu,a kada bi podigao glavu,pogledi bi im se sreli.Frend joj je dobacio lutkicu koja joj je ispala iz ruke.Ana je napravila korak nazad...Bio je to posljednji korak zivota.Pred njom je bila nepomicna dubina smrti,svi su vrisnuli vidjevsi je kako pada niz stepenice,a ona nije cula nijedan jauk,nijedan jecaj...Krc joj je oblila lice.Ana-Ana-culo se jecanje prijateljica...Osjetila je da joj je netko podigao glavu...Otvorila je oci i ugledala njega...Nije mogla zadrzati suze...Tiho mu je sapnula "ZBOGOM" i krenula u potpuno nepoznati svijet...Onaj dan kad je bila sahrana,kisa je neprestano i neumorno lijevala...Duga kolona mladica i djevojaka,islo je za kovcegom

.......SMEDJE DJEVOJCICE.........

Oci su ti umorne kao da si plakala,
usne su ti umorne kao da si ljubila!
Ne lazi djevojko nisi ga preboljela
ostao je trag koliko si ga VOLJELA!

Zasto places malena,cemu oci vlazne?
Zar da mladost svoju gubis zbog ljubavi
lazne.nemoj curo da te tuznu ikada gledam
jer te on NIKAD NIJE BIO VRIJEDAN !

Kako bolno dan za danom tece,a srce moje me
sve vise pece,pece me svaki pogled tvoj.Ja sam
svijesna da ti nisi moj.Nocima te sanjam,
neznas i ne slutis koliko te volim.Znas da
svaki pogled moj kad prodjem pored tebe nesto
zeli reci,a samo se pita zasto smo se sreli?

Kada sam te vidjela
bojala sam se upoznati te,
kada sam te upoznala
bojala sam se poljubiti te
kada sam te poljubila
bojala sam se voljeti te
a sada kada volim te
bojim se izgubiti te.....

Nisam zvijezda da me skidas s neba
nisi ni ti momak koji meni treba.
Nisu ni ove rijeci dokaz moje boli,
nego razocarano srce
sto te prezire,a VOLI !!!

D-osta je bilo ljubavi nase
O-vog trenutka bice kraj
V-idim po tebi da ces mi reci
I-di ja drugu vvolim,znaj
Dj-ak sam,a i ti si
E-vo pred tobom je zivotni put
Nj-u sad volis,pa nek' ti bude
A-ja zbogom kazem posljednji put

Lj-ubav cu svoju pokloniti drugom
U-ceniku kao sto sam ja
B-ila sam srecna s tobom
A-sad nek bude djevojka ta
V-ise nisam andjeo ljubavi
I-zbogom moj voljeni

Volim jednog decka vise od zvijezda u noci
volim njegovu smedju kosi i njegove smedje oci.
Dusa za njim vene,u grudima se nesto stvara,
kad ga negdje sretnem sve veca se ljubav stvara!!!

Subota vece...Lijepo vece...Ljubavno vece...Bilo je to jedno prelijepo vece...Isla sam navce do bazena sa jaranicama nesh da vidimo...Kad smo se vracale isla su neka cetiri momka ja kako sam se okrenula udarila sam u TARIKA i to bash njega,brata od moje dobre jaranice...Gledala sam i odma sam osjetila nesto prema njemu...Znala sam da ce to biti neuzvracena ljubav...Gledala sam neke 2 minute u njega on me je pitao jesam li "pijana"a sam rekla -da malo- pitao me je zasto ja sam rekla"pa raskinula sam sa momkom" gledao je i ja sam rekla cao i svako je nastavio svojim putem...Nakon dva sata otisle smo u Matrix i ja sam malo sjela sa njim nesjecam se ni sta sam radila bila sam "pijana" u nekom cudnom stanju valjda je to bilo prvo "ubijanje picem" radi momka...Zvala sma ga stalno i danju i nocu nisam mu dala mira...Slala poruke svako 5 minuta..Neznajuci da sam ja samo igra prolazna za njega...Zvala sa ga jednom da se vidimo dosao je i nista nije bilo..Drugi put je bilo JUCE na petak TRINAESTI..Trazio je sa mnom da ode nasamo da mi kaze nesto nisam htjela...I onda me je kasnie uzeo za ruku i rekao dobro onda nemoj me vishe zvati...Nekim je rekao da sam dijte za njega...A on neshvaca koliko mi djeca znamo da volimo...Mi kad volimo mi pretjeramo...Volimo da pretjeramo...Zacrtala sam sebi bice moj ostvaricu taj cilj...I opet nista sada nesmijem ni u oci da ga gledam...Prodjem ulicom okrenem glavu od njega...Nekad mi se cini da josh nisam zaboravila Bojana ali ipak prema Tariku osjecam nesto nesto tako lijepo i neopisivo nesto sto nisam ni prema kome...Kad je blizu mene nesmijem nista da mu kazem a kad ode kajem se i zelim da je tu pored mene...Ali nije lako ostvariti nesto sto je nemoguce...Nekad mi se cini da sam ja "deriste" koje hoce sve i sve i sve i sto zacrta mora da ostvari inace ce biti kraj svijeta...Ali nije bash tako...Svaki dan placem i nadam se da ce doci i reci volim te bicu tu pored tebe...Ali nema ga....On mi je u mislima u snovima...Zivim za njega :(...Neki kazu "ma stace ti on vidi kakav je" a oni neznaju sta znaci VOLJETI ja njega volim svim srcem...Malo prije me zove nepoznati broj  ja se javim i meni neka cura kao"Ostavi Tarika na miru ja sam njegova cura":(...To je bilo nesto jako ruzno odma sam pocela da placem i prekinula ona nije svjesna koliko me je povrijedila :(...Volim te Tarik i Voljecu te uvijek...

SLIKA SVE KAZE !!!!

KAO OVO JE CESTA U BOSNI

Ova ISTINITA PRICA pocinje u SREDNJOJ SKOLI U AMERICI..
**Bio je Septembar nova skolska godina, ELMA je dosla kao nova ucenica koja je brzo pocela da osvaja srca mnogim momcima , bila je nova i svi zu je zeljeli za sebe...a ona je zeljela samo da bude njegova ...Jednom su se njihovi pogledi nasli i odma je tu bila "LJUBAV NA PRVI POGLED" pruzajuci ruku rekao je "DENIS" i zacudjeno je gledao njene oci..:ELMA " dodala je dok je smijesuci se spustala svoj pogled ...Elma je bila mala zavodnica, zelenih ociju koje su zavodile svako srce, njena crna kosa presijevala  se u 100 kristalica, A Denis visok crn momak sa plavim pramenovima.Svi su zeljeli da imaju ljubav kao sto su njih dvoje. Zagrljeni su isli skolskim hodnicima dok ju je DENIS kradom posmatrao kako njene oci sjaje cim bi je on malo jace privukao sebi...Svi su zeljeli da nadju takvu ljubav..Cak si imali i svoje mjesto gdje su stalno stojali i provodili svoje vrijeme i mnogi s e sjecaju tog skolskog kutka.Taj dan je njoj bio najgori DENIS je morao do kasno da radi i nije mogao da dodje u skolu, bila je tuzna jer njen voljeni nije sa njom, mnoge cure su je ispitivale zasto, kako , sto nije dosao u skolu? Njoj je to smetalo jer nije zeljela da niko nista zna o njihovom privatnom zivotu. Citav dan je provela suteci i misleci na njegove SMEDJE OKICE. Konacno cas je zvonio Elma je zurila da stigne na autobus jer taj dan je morala ici...Iduci sa drugaricama neko joj je zvizdao i glasno govorio"MALA HEJ MALA" okrenula je se i ugledala njenog DENISA koji je se smijesuci prilazio i snazno zagrlio" ZAR SI MISLILA DA JA NECU DOCI PO SVOJU MALU" Njene oci su sijale od srece" NISAM BILA SIGURNA JER SAM BILA UBIJEDJENA DA SI UMORAN I DA NEMAS VREMENA ZA MENE" zacudjeno ju je pogledao i reko" NEMAM VREMENA ZA TEBE? ELMA ZA TEBE IMAM UVIJEK VREMENA " onda je jako zagrlio i poljubio. Sretna je bila osjecala je kao da ce sigurno u njegovom zagrljaju... Ostali momci i cure su ih gledali i smijesili se ...nisu mogli vjerovati da je bas njega izabrala jer on je bio jedan od onih sto vara curu "TO SU MISLILI" .

Cesto mi se tvoj lik pojavljuje u snu. To andjeosko lice koje i nakon toliko vremena ne mogu izbrisati iz glave, iz srca u kojem si ostao urezan zauvek. Osecam te pod kozom, kao da mi umesto tople krvi ti teces kroz vene, kao da nikad neces nestati!
Uvek se iznova pojavljujes u mom snu na trenutke koji traju poput vecnosti, jer u snovima si tako savrsen, nasa ljubav je savrsena...zelim da to traje zauvek.
Nekoliko trenutaka me preplavljuje osecaj da sam tako zasticena, voljena. Medjutim, ubrzo shvatim da sam u stvarnosti naivna devojka koju si lagao.
Pitam se, kako neko moze povrediti osobu za koju je uvek govorio da je voli i pricao sve price u koje sam poverovala, a bile su samo reci koje ti nisu i nece znaciti bas nista. Verovala sam ti, jer sam bila zaljubljena, a ljubav je uvek slepa.
Ti si to vesto iskoristio. I sada se plasim pomisli da me je izdala osoba koju sam volela najvise od svega, kojoj sam se divila, a tako si me razocarao.
U tvoj zivot je dosla ona koja ti mozda znaci sve, al to nije vazno. Za tebe sam bila samo broj...jedna devojka koja te iskreno i ludo volela. Al tako je to uvek bilo u zivotu. Zaljubljeni su uvek patili, bili ostavljeni, prevareni!
Zasto te ne mogu jednostavno zaboraviti? Ne znam, ne mogu se boriti protiv sebe, svog srca, previse sam slaba. Znam da ovu prazninu koju osecam, koja me svaki put skrsi, polomi sve u meni mozes samo ti ukloniti. Dragi moji mama i tata!

Nemojte se ljutiti sto sam ovo ucinila i nemojte plakati...ovo je bio moj izbor, a vi niste nista krivi. Znam da bi mi sada rekli da razgovaram s vama, no da sam ja to mogla, ne bi bilo ovako kako je, zato samo procitajte pismo.
Ja sam napravila ono sto mi je um nalozio, a srce htjelo jer trpiti vise nije moglo svu onu bol koju su mi zadavali ljudi, ako ih mogu uopce tako nazvati, svojim rijecima i dijelima...
Dok nisam izasla van iz svoje cahure mislila sam kako je svijet jedno predivno mjesto i jedva sam cekala da i ja udem u njega, zauzmem se za sve te ljude koji cine nas svijet.
No onda kada sam izasla u svijet, vidjela sam sto se zapravo dogada vani...ljudi nisu imali nijednu lijepu rijc za druge ljude, trazili su samo kako nekome napakostiti iuvriediti ga...nebom nije letjela sreca, kako sam ocekivala, nego je nebo bilo prekriveno tamnim oblacima mrznje, neljubaznosti, svade....
Umjesto prekrasnih pticica koje bi letjela nebom i razveseljavale me svojim prekrasnim pjevom, cula sam samo teske rijeci. Svaki me dan srce sve vise i vise bolilio, svaki dan sam imala u srcu zabodenih sve vise i vise ostrih maceva koji su razrezali moje srce na tisucu komadice, a ja bez srca vise nisam mogla zivjeti!
Ljudi nisu vise ljudi, sada su zvijeri, opasne zvijeri...i vise se moramo cuvati njih nego pravih zvijeri...
I znam da mi je BOG s razlogom dao ovo tijelo, Bog je imao plan za mene, ali duh u meni je posato nemiran, ovo tijelo mu je postalo tijesno i vise ga nie moglo trpiti, bas kao ni ja, jer mu se mnogo ruznih stvari dogadalo bas zbog tog tijela...
Duh je pozelio izaci...pobjeci...nestati....ispariti...uzivati....zivjeti....biti slobodan...
Kao i ja....pomogla sam nam oboma.
Vi ste, dragi moji, ljudi...znam da jeste, da ste ljudi bas kao i ja....jer sam svaku ruznu rijec, svako ruzno djelo, svaki ruzni postupak OPROSTILA! Zaboravila...i sad sam sretna, jer sam ucinila sto mi je Bog i nalozio, oprostila.
I znam da ste i vi ljudi, jer ce te, bas kao i ja drugima, oprostiti...
ZAUVIJEK VAS ANDEL KOJI CE VAS PRATITI I GLEDATI KAKO OPRASTATE I VOLITE!
-pisalo je u pismu koje su otvorili roditelji ove povrijedene djevojke kada su je nasli mrtvu u krevetu...plakali su, ali nisu znali zasto...zato sto je vise nema, zato sto je sada napokon sretna ili zato sto nisu nista primjetili i nisu joj mogli pomoci!
Prestanite vrijedati jedni druge, jer nikada ne znate koliko tu drugu osobu zaista povrijedite i ozlijedite je psihicki. Otvorite oci i pazljivo gledajte, jer se mozda i iza najtoplijeg i najveceg osmijeha skriva velika tragedija, tuga i razocaranost...Mi nismo zvijer, mi smo ljudi, stvoreni da volimo...pa zasto onda to i ne radimo??

Proganja me misao da te druga ljubi, ta misao mi neda mira...Iako si me izdao, razocarao zauvek cu te pamtiti kao savrsenu osobu jer si takav u mojim snovima, andjele!

Ako ljubav ima ime,
tvojim se imenom zove...

jer ljubav je tvoj pogled,
tvoj osmijeh predivni...
ljubav je i tvoje suzno oko,
ljubav je tvoj glas umilni.

Ljubav je tvoj hod prema meni,
ruke koje se u zagrljaj šire,
usne koje k mojima žure,
tvoj šapat koji tiho izgovara moje ime.


Ljubav je moja cežnja za tobom,
kad su mi tobom snovi ispunjeni,
moj nemir kada mi nisi blizu,
kada se budim a prva si misao meni.

Ljubav...
opjevaše je mnogi pjesnici,
No najljepša pjesma, ime je tvoje,
Za mene jedina ljubav si TI.

Hmmm...Veceras se nekako cudno osjecam!!Citajuci mnoge vase ljubavne price,osjetio sam potrebu da i ja svoju napisem...ovako:

\"Prosle godine,sredinom ljeta,7. mjesec!Vrucina...Sjedim pred kucom sa sestrom...Pricamo o svemu i svacemu...Znao sam da joj treba doci neka drugarica iz Njemacke!!Ajde ono drugarica,pa sta?Al nisam ni slutio da ce sa tom \"drugaricom\" doci cura o kojoj sam i sanjao=savrsena...Tada sam jos bio u vezi al nije to bilo to,osjecao sam,znao sam to...Ulazi u dvoriste bijela Opel Corsa...Izlazi Ruzica(cura o kojoj ce se vrtiti ova prica)!Tacno se sjecam svakoga detalja...Ona u bijeloj majici,farmerke,papuce,raspustena kosa,taj pogled...Sve mi je to zapalo za oci(nije OKO,jer sam ju gledao sa dva i to dobro otvorena :))!!Jako,jako...Nakon nje izlazi ta drugarica od sestre...Iznose stvari,pozdravljaju se i Ruzica odlazi...Posto se sve tako brzo odigralo nisam imao vremena ni da ju upoznam...Ni ime,ni nista!!Pozdravljam se sa Franzi (drugarica od sestre) i ulazim u kucu,nako zamisljen:\"Boze tko li je ona cura?\" ...Vidjeo sam ju jos jednom to ljeto,slucajno u prolazu dok smo bili...I to je to bilo...Ja nastavio svojim putem,vjerujem i ona svojim...Cisto sumnjam,cak sto vise znam da ja nisam bio zapazen u njenim ocima...Kasnije sam dosao samo do njenoga msn-a,rijetko smo se dopisivali!!Pocetkom 9-toga mjeseca,raskinem sa Jelenom jer stvarno vise nije islo...Necu reci da je odmah pocelo dopisivanje sa Ruzi,ovo ono...Rijetko sam i ja bio za kompom...Al nakon nekoga vremena,nekad oko 11mjeseca prosle godine,skoro svaki dan smo razgovarali...I malo po malo se upoznali...Svidjelo mi se to vrijeme provedeno sa njom za kompom...\"Lude\" price,zezancija,ma sve...Dolazi nova 2008. godina...Ruzica dolazi u Modricu(grad u kojem zivim) kod rodbine na par dana...Igrom slucaja za novu 2008.-mu stol do stola...Naravno,pozdravili smo se i svako sa svojim drustvom...Pilo se,veselilo se...Pravo fino bilo...Negdje oko pola 2,ako se dobro sjecam,otisao sam do nje...Plesali smo jako dugo...Tad sam joj i priznao da mi se svidja...Opet tih par trenutaka koje smo proveli zajedno,uspjela me osvojiti(nekazem da sam kamen al islo je sve tako brzo,pomalo neobicno)...Smjeskala se...Nazalost,tada nista od nas nije bilo...Nakon par dana vratila se za Njemacku!!Nastavili smo pricati preko msna,tada bolje upoznati,pa je sve lakse islo!!Tri mjeseca volim curu preko msna,njeni odgovori su bili:\"Kako ce mo biti preko msna zajedno?Kako ovo kako ono...?\"...I ja sam se to pitao al unatoc tome osjecao sam mnogo toga prema njoj...Dolazi joj raspust sredinom 03mj/2008god!!Kaze da ce doci vamo!!Kad je dosla,normalno prvi dan sa rodbinom provela,a vec drugi smo se vidjeli tj dosla je sa sestrom(svojom) do mene!!Sjedili smo,pricali,zezali se...Bilo je lijepo...I tako smo par dana provodili!!I jos uvijek nije u meni izlapilo ono sto sam osjecao...Vjerovao sam u nas!!Sestra i rodica/sestricna su je ostavile kod mene jedno vece,otisle do grada a Ruzi ostala koji sat...Odlucio sam da to iskoristim i da popricamo o nama!!Prvo sto mi je rekla:\"Postoje osjecaji al ova nasa daljina?\"...Zivi cak 1600 km od mene odnosno ja od nje...Da,prepreka al rijesiva,bar po meni!!Pitao sam ju dal joj treba vremena za razmisljanje,rekla je da joj treba...Ok,nije problem!!Pricacemo kad budes htjela!!I taman dolaze sestra i rodica opet kod mene i zasjele...Tako nastavili one nase price,bla bla bla bla..Kasnije one otisle,a Ruzi ipak produzila svoj boravak kod mene...Bar jos koji sat...Gledali tv,pricali...Sve je bilo tako lijepo,a u isto vrijeme i neobicno!!Volim ju,voli me al opet postoji ono \"sta bi bilo kad bi bilo\"...fujjj!!I tako lezeci,gledajuci tv iz \"radoznalosti\" sam poceo zagledati u njene narukvice i tako doslo do rukica,zagrljaja i najednom poljubca...Poljubila me iznenada i rekla:\"Nisam mogla izdrzati,ova atmosfera i ono sto osjecam ipak navuklo na ovo sve\"...Morao sam se nasmijati,bilo mi je drago i jako sretan sam bio...Od te veceri tj 12.03.2008 smo zajedno...Nemogu se zaliti,nemam pravo jer cura daje sve od sebe da nam bude lijepo...Isto to ja nastojim ciniti...Sto se tice svadja ili slicnoga,zna da sa mnom ne vrijedi pocinjati oko toga,jer nisam svadjalica i odmah prvi popustim...To ju malo nervira,jer kako kaze najsladje je kad se pomirimo nakon svadje hehe...Al ja uprkos tome svemu ipak popustam :) Neznam sta vise da pisem...Cilj mi je bio opisati kako sam ju pronasao!!Kako se odlucio za nju...Neznam kako bi vam to vise opisao...Cura sa jako puno razumijevanja,sto mi je jako vazno...Je da ova daljina jebe stvar al zato ono vrijeme sto provedemo zajedno,iskoristimo jako lijepo ;) I na kraju:\"Daleko od ociju al od srca ne\" ...Zapamtite to...

Jednoga dana mladić je stajao u središtu grada razmišljajući kako on ima najljepše srce u cijeloj dolini. Prošla je velika povorka i svi su oni priznali kako je njegovo srce savršeno. Nije bilo crtice ni zareza u njemu. Da, svi su se oni uistinu složili da je njegovo srce najljepše koje su ikad vidjeli. Mladić je bio jako ponosan i još se više i glasnije hvalio svojim prelijepim srcem. Iznenada, jedan stari čovjek pojavio se ispred povorke i rekao: „Zašto tvoje srce nije približno lijepo kao moje?” Povorka i mladić pogledali su u to starčevo srce. Udaralo je snažno, ali prepuno ožiljaka, bilo je mjesta gdje su komadići bili premješteni i onih koji su bili stavljeni, ali nisu potpuno odgovarali i bilo je nekoliko ostećenih strana(ivica). Ustvari, bilo je puno mjesta gdje su cijeli komadi nedostajali.

Narod je započeo - kako može reći da mu je srce ljepše nego što on misli? Mladić je pogledao u starčevo srce i vidio njegovo stanje, i nasmijao se. „Mora da se šališ, rekao je. Usporedi svoje srce s mojim, moje je savršeno a tvoje je prepuno ožiljaka i suza.

”Da, rekao je starac, tvoje izgleda savršeno ali nikad se ne bih natjecao s tobom. Vidiš, svaki ožiljak predstavlja osobu kojoj sam dao svoje ljubavi - izvadim komadić srca i dam je toj osobi, i često mi ta osoba uzvrati dio od svog srca koje se uklapa u prazni dio mog srca, ali budući da dijelovi nisu jednaki, ja imam nekih grubih završetaka koje dijelim, jer me podsjećaju na ljubav koju dijelimo. Ponekad dam dijelove srca, ali mi osobe ne vrate svoj komadić srca. To su ti prazni dijelovi-davanje ljubavi je riskiranje. Ovi ožiljci su bolni, otvoreni su, podsjećajući me na ljubav koju imam za ljude također, i nadam se da se oni mogu vratiti jednog dana i popuniti prazne prostore na koje čekam.\"

Andjele moj mili,opet ja o tebi...O kome cu?Kada si mi uzeo i srce i dusu.Sve moje.Volim te,ponovo cu ti reci.Ovde to smem i mogu i tada mi je lakse.Tebi nesmem,ali ti to znas.Reci cu ti samo jos ovo za sada...Cekacu te...na kraju duge i verovacu da ces jednoga dana doci i pruziti mi svoju ruku...da nastavimo tamo gde smo nekada davno stali...bicu najsrecnija osoba...znam da ces sigurno doci i da cemo ziveti srecno...nas troje...Cekacu te ljubavi moja,andjele moj...

ROMEO: (polupijan ispod njenog prozora)
Hajd' bona silazi, ne pravi se luda!

JULIJA: (pospana, bezvoljna, nikakva)
Ako ti moj stari siđe, ostat ćeš bez muda!

ROMEO: Nešto mi se, o prohtjelo baš
ove prekrasne noći da mi je daš.

JULIJA: Tvoj mač bih žarko osjetiti htjela
al' večeras oca m' ne bih smjela.

ROMEO: Skratit ću za glavu svakog' nek se zna
ko te bude im'o prije nego ja.

JULIJA: Romeo, Romeo daj jednom shvati
samo sam je tebi spremna dati.

ROMEO: Dobro, da ne bih mor'o tuđe glave sjeć'
ovog puta vjerovat ću ti na riječ.

JULIJA: Hajd' sad kući jebo ti sve
joj vid' kolko je sati! Hajd' čuvaj se!

ROMEO: De barem tol'ko se odvaži
pa mi je na minut pokaži!

JULIJA: (taman krenu da skine gaće)
Joj bježi eto mi ćaće.

OTAC JULIJIN: Uhljupe jedan opet si doš'o
kako si samo kroz mine proš'o?!

ROMEO: Nemojte čika Mato
Julija je moje zlato.

JULIJA ocu: Ma ja ga uopće ne znam
nisam ga zvala, doš'o je sam.

ROMEO: M'rššš ne laži kujo mala!
Znam ja sve kome si dala.

JULIJIN OTAC: Odlazi odavde bijedni psu
dok nisi pao mrtav tu!

JULIJA: Ma ti si Romeo u seksu amater.
Udri ga babo jebeš mu mater!

ROMEO: (dade se u paničan bijeg
brzo k'o metak pobježe uz brijeg)

JULIJA (prasnu u smijeh): A vid mangupa al' bježi
a htio bi kraj mene da leži.

JULIJIN OTAC: Babo će tebi momka da nađe
a ovoga će uhljupa neko zlo da snađe.

ROMEO (viče s brijega): E mangupe, dođi u čaršiju ako smiješ
da vidim jesi l' spreman da se biješ.

JULIJA: (cerekajući se): Romeo, Romeo odjebi ba
ako nastaviš tako ranit ću se ja.

JULIJIN OTAC: Idi kući bolan Romeo
dok nisam s tobom asfalt pomeo.

ROMEO: Ako zovnem Hamleta mog jarana
nećeš izać' iz bolnice mjesec dana.

JULIJA: E dobar ti jaran, dobro ga znam
neki dan je tražio da mu je dam.

ROMEO: Opet lažeš, on Ofeliju voli
šta ima tebe za sex da moli.

JULIJIN OTAC: (Ode u kuću, vode da pije)

JULIJA: (K'o fol ozbiljna, a u sebi se smije)

ROMEO: Odoh sada kući ko te jebe
idem da nađem trebu za sebe.

JULIJA: Nemoj bolan Romeo strpi se do jutra
ako ne dobijem, dat ću ti sutra.

ROMEO: Ma daj kome hoćeš sad mi je svejedno
ne želim više da živim ovako bijedno.

JULIJA: Ma šteta da nestane taki ševac.
Ne želiš valjda da umreš k'o djevac?
(Zadiže majicu pokaza mu grudi
u Romeu poče želja da se budi)

ROMEO: (sav ushićen) O Julija oko moje crno
ma neka me pogodi puščano zrno.
Eto me k tebi, nemogu više
iako znam da crno mi se piše.

JULIJA: Dođi dođi, junače moj
da vidim taj buzdovan tvoj.

ROMEO: (Trči, sa sebe odjeću skida
draganu svoju ne gubi iz vida)
(Ulazi kroz prozor, na trosjed sjeda)

JULIJA: Požuri dok babo utakmicu gleda!

ROMEO: Hajde, hajde, brže se skidaj!
Ako naiđe ti vikni "Kidaj!"

JULIJA: (Dohvati nekakvu polupraznu bocu
više i ne razmišljajući o svome ocu)
Hajd' da popijemo pa šta god da je
čula sam da onda duže traje.

ROMEO: Ne traži čaše
pit ćemo iz flaše.

JULIJA: Hajd' ja ću prva prinče moj.
Uh mašalla, mašalla kol'ki je taj tvoj!

ROMEO: (Uze iz Julijinih ruku flašu)
Hajd' da pijemo za ljubav našu.
Isprazniše bocu za par minuta
Julija postade k'o nešto ljuta.

JULIJA: Znaš da moje srce tebe voli
al' sad me nešto poče stomak da boli.

ROMEO: A joj meni djevojko bludna
nećeš valjda reći da si trudna!

JULIJA: Marš, gluho bilo, stoko jedna
tvoja su nagađanja tako bijedna.

ROMEO: (Odjednom pade na tlo)
uh jebote, šta sam ovo popio!?

JULIJA: "Otrov za parcove" evo baš čitam
nisam prije stigla starog da pitam.

ROMEO: O Julija, Julija ti nas sjeba.
E Romeo ludi tako ti i treba.

JULIJA: Izvini Romeo mislila sam da je vino
baš mi je izgledalo onako fino.

ROMEO: (Faca mu je totalno bijesna)
Sad će ti "mala" ostat tijesna.

JULIJA: Ti umireš ne saznavši šta prava je ljepota
ne "umoči" ništa za života svoga.

ROMEO: (dopuza do Julije bliže)
Na tebe će vječno da mi se diže.
To izusti
i dušicu pusti
a samo je htio
da joj ga spusti.

JULIJA: (nestaje joj iz očiju plamen)
Kakva šteta, a tvrd mu je k'o kamen.
(Zatvara oči posljednji put)
Znam babo će biti na mene ljut.
-----------------------
3 dana poslije:

OFELIJA: Jes' čuo za ono dvoje?
Baš šteta, onako mladi.

HAMLET: Ma čuo sam bona, neg' se skidaj
dok nema nikog da se nešto radi.

Dati ili ne dati, pitanje je sad.

Jos nekoliko minuta ostaje do kraja zivota mog zato pisem ove rijeci iz sadrzaja zivota mog!
Ostavljam sad papir ovaj na stolu sobe moje neka majka vidi uzroke smrti kceri svoje!
Ne krivi majko sebe sto se desilo tako morala sam uciniti to jer sam ga voljela jako!
Nemogu vise podnijeti da gledam drugu s njim bolje je ipak umrijeti i svrsiti jednom stim!
Nezelim vise zivjeti jer mi je dosta svega zato se moram ubiti tako cu pozaliti njega!
Zaljela bih samo da ga vidim da mu bar rijec kazem tad bih najsretnija bila htjela bih samo istinu reci!
Eto dosta je bilo zelim samo poruku dati kad me budete sahranjivali nemojte njega zvati!
Nezelim da me vidi da mrtva lezim tu moze me ipak zaliti ako ne uvijek onda u snu!
znam da me vise nece biti, zao mi je majke moje bice tuzna zauvijek zbog smrti kceri svoje!
Nezalite me prijateljice sama sam kriva zbog tog zeljela sam da to uradim za utjehu srca mog!
Predajte mu ovo pismo neka ga sjeca na mene neka svima pokaze poruku u kojoj se skriva moja sreca!
Zbogom majko, zauvijek neproklinji zivot svojzbogom voljeni zbogom zivote moj!
Zbogom svi mili moji, neproljievajte suze za mnom smrt je kriva zbog sveg ona mi oduze mladost!!

Ljudi su joj govorili da ga nevoli jer nije on za nju, ali ona nije ih slusala jer ga je toliko voljela da joj nije bilo do nicega nego samo do njegove ljubavi. Ali bilo je to drugacije nego kako je ona mislila, mislila je da je on bar malo voli. ona je imala 15 godina a on je imao 18 godina, nije to bila velika razlika ali on kao da ju je smatrao malom djevojcicom! davno su se oni upoznali, ona je njega zavoljela cim ga je vidjela te njegove smedje oci i taj blistav osmijeh koji ju je oborio sa nogu.Ona zvala se Ana, kad joj je pruzio ruku rekao je da se zove Dragan. Dani su prolazili a oni su rasli, kad su dosle te godine kad su znali sta je ljubav nije on nju ni primjecivao, svaki njegov korak i njegovu rijec ona je pamtila jer toliko ga je voljela.  U Ani se pojavljivao tracak sumnje da je on mrzi, ali nije bila sigurna. Kad bi prosla ili rekla mu nesto on bi joj tako hladno samo odgovorio. Nije mogla da spava nocima sa suzama u ocima, suze su joj kvasile njen jastuk. Vrijeme je i dalje teklo, a njena ljubav je i dalje rasla i pretvarala se samo u vece nadanje da ce jednog dana da i on nju voli, pomislila je "Boze ucini nesto da se i on zaljubi u mene!!!!" Ali znala je da to nikad nece moci biti. Svaku noc ona je setala i misleci kako je lijepo biti zaljubljen u nekoga kao sto je Dragan. Sjedio je on na jednom mjestu pokraj jednog drveta, koracima ona je odmicala ali pogled nije skidala sa njega, on je pomisljao neke stvari kao sto bi svako rekao kad bi ga neka djevojka gledala zaljubljenim zelenim ocima; okrenula se i iz te njene srece trgnu je skripa auta i njegovih guma, okrenula se nazad ali bilo jo je crno pred ocima, Dragan je potrcao prema Ani, a Ana je lezala na zemlji; njene zadnje rijeci su bile" VOLIM TE I VOLJECU TE, NEMOJ ME ZABORAVITI JER NI JA NECU TEBE" Draganu je suza po prvi put potekla niz lice, a ona je rukom samo smaknula suzu njegovu i poljubila njegovu ruku, Ana je izdahnula gledajuci njegove smedje oci iz kojih su tekle suze! Dragan je bio zaljubljen u Anu, ali joj nije imao hrabrosti to reci, njene predpostavke su bile tacne, samo nijedno od njih dvoje nisu imali hrabrosti da to jedno drugom kazu. Dragan je tugovao danima za Anom. Ali zivot je takav. On ponekad kaze da je Ana umarla u divnim godinama(15), zeljna zivota i nenagledana te prirode, ta godina bila je "DIVNA SMRTNA GODINA"(jer voljela je ona njega i on nju samo hrabrosti nisu imali)

Dosao je i taj dan..Desilo se ono sto sam dugo ocekivala,ono cemu sam se nadala,ono za sta sam zivjela...
Ti... Uvijek si bio onaj djecko,kojem nije ni do koga bilo stalo,pa ni do mene.. Bili smo zajedno dugo,dugo.. Govorio si mi da me volis,da volis sve ono sto me cini sretom.. Tjerao me kuci da ucim kada sam imala neki ispit,a ja sam zeljela da budem pored tebe.. A onda me zvao telefonom i slusao ucim li.. Ponavljao za mnom recenice,zajedno se smijali..A onda mi u pola frke upadao u stan sa cvijecem i govorio da vise nisi mogao izdrzati a da me ne vidis... Naslonjena na tebe sa knjigom u rukama zajedno smo ucili.. Sve i jedan ispit sam polozila zajedno s tobom.. Zajedno cekali rezultate,davao si mi podrsku i nadao se kao da si ti polagao taj ispit,kao da je to tvoj zavrsni ispit.. Znali sjediti satima u parku citajuci neki ljubavni roman.. Ili se ganjati po parku,a slucajni prolaznici su nas gledali i samo odmahivali rukama... A onda...onda si otisao,napustio me.. Razlog ni sama nisam znala.. ni zasto ni kako ni kada... Lagano sam padala na dno... Nisam imala zelje a ni volje ni za ispite,ni za jelo,ni za zivot!! Ubio si sve u meni...
Nakon nekoliko vremena ponovo si se vratio... A ja sam te ponovo prihvatila u svoje narucje.. Ponovo smo bili sretni,ali ne dugo.. Jednog dana sam slucajno prolazila pored jednog nepoznatog kafica na drugom kraju grada,kada sam slucajno skrenula pogled... SOK!!! Skidam suncane naocale,da se uvjerim u taj prokleti prizor!! Magla mi se spusta pred oci.. Trazim nesto da se uhvatim,da ne bih pala na cestu.. Ponovo dizem pogled... Da,poznato tijelo,poznata crna kosa,poznata roza maica koju sam poklonila toj poznatoj osobi... Ne mogu da vjerujem,pokusavam da se povratim od soka.. Priblizavam se blize i blize.. Da sada sam sigurna da je on.. Sjedi sa nekom djevojkom,plava kosa,duge noge.. Prilazim teskim korakom.. Vidjevsi me samo je spustio glavu.. „Da,to si ti!! Sve je u redu!! Ostani u ugodnom drustvu!!“,govorila sam dok su mi se suze slijevale niz lice.. Laganim korakom sam krenula dalje.. Krenula prema svojoj sobi,prema sebi,... Krenula pokusavajuci se sabrati i dokazati samoj sebi da me ne zasluzujes! Tu je bio kraj!
Nakon toga vrijedjao si me.. Ponekad sam znala da te mrzim iz dna duse!! Ne znam zasto si to uradio.. Zasto si me zamjenio sa njom?? Samo sam znala da ti nikada necu to oprostiti a vrijedjanja tvoja su me znala zaboljeti kao ostrica noza koja se zabijala svaki put direktno u moje vec napuklo srce!! Ali uvijek sam ostajala pribrana tu pred tobom,samo se nasmijala uz uvijek istu recenicu:„Ne zelim da se prepirem sa nekim ko se ne nalazi na mom nivou i sa nekim ko ne zasluzuje niti jednu jedinu rijec a kamoli pogled pun sazaljenja!“ A onda kada bih okrenula ledja,suze bi same potekle niz lice onom istom putanjom kuda su potekle i prvi put zbog tebe i pekle me neopisivom jacinom,bile vrele,gorke..

A evo sada,nakon mnogo vremena,ponovo se javljas,.. Ali sada ti places,sada tebi te suze teku.. I sjecas li se da sam ti jednom rekla da ce ti se svaka moja suza vratiti duplo.. Ne mora to biti od mene..ali neka ce sigurno isplatiti sve moje prolivene suze,moje prigusene jecaje,moje slomljeno srce.. Ali ni sanjala nisam da cu to biti ja.. Da vratio si se meni,poslije svega.. Nakon sto si ih mnogo isprobao,nakon sto si shvatio sta si izgubio. Vratio si se kada si shvatio da sam bila najbolja,da sma te bezuslovno voljela,cuvala,pazila.. Da je kap moje ljubavi vrijedila vise nego sve koje si polije mene imao.. Jer ni jedna ti se nije davala na onaj nacin kao ja.. Ni jedna te nije voljela kao ja..
Hladno puse vjetar,kao da zeli zalediti moje vec ledeno srce.. Ispred ociju mi dobro poznata osoba,dobro poznati stari glas.. Cula se bol iz tvojih rijeci, iz tvojih usana zalost.. Moj donedavno topao i ljubazan glas,postao je... kraj... Slusam te pazljivo,bas kao sto si i ti mene slusao,ni rijeci ne progovaram,ne zelim da te prekinem u tebi tako vaznom trenutku.. Moram priznati sve si lijepo smislio,shvatio si koliko ti znacim,tesko dises,pustam te da izgovoris tu zadnju recenicu,da mi kazes kako ne mozes bez mene,kako te sjecanja proganjaju ,da me zelis natrag,da zelis da sam ponovo samo tvoja.. Ali do mene cujes samo kratak odgovor dok poslijednja suza,zbog tebe prolivena,lagano klizi onom putanjom kojom je prosla i prvi put zbog tebe: ...O TOM SAM TI JA PRICALA!!
Dosla sam kuci... Kupila sebi litar sampanjca,onog kojeg sam prvi put s tobom pila,nazdravljala sam iz dvije case dok je ceca lagano pjevala: „Bio si moja nevinost i greh moja trema,na usnama od suza krvav trag kad god te nema..“ a iz oka se slila jedna suza koja mi parala obraz,slila se onom istom putanjom,ali sada,sigurna sam poslijednji put..